Na farmi Langića na obroncima Vlašića je 40 grla krava i ovaca, i dnevno se isporuči 350-400 litara mlijeka

Nastavljajući obilazak povratničkih porodica, predstavnici Unije za održivi povratak i integracije u BiH (UZOPI) posjetili su porodicu Langić, u travničkom selu Vitovlje koje se nalazi na obroncima Vlašića, gdje u domaćinstvu zajedno žive tri generacije. Otac Ragib sa suprugom Dževahirom, njihova dva sina i njihove supruge, i šestero unučadi. Jedna ćerka je udata i živi također u Vitovlju, bavi se poljoprivredom, a druga je u Jajcu.

Na farmi Langića je 40 grla krava i ovaca, i dnevno se isporuči 350-400 litara mlijeka, a mjesečno oko 12.000 litara mlijeka. Kvalitet mlijeka je prvoklasan, jer se farma nalazi naobroncima Vlašića, u ekološki izvanrednim uslovima, čistog zraka, vode, kvalitetne ispaše, i nezagađenog zemljišta, na 880 metara nadmorske visine …

Ragib, iako je bez jedne ruke, civilna žrtva rata, svoj invaliditet je pravazišao na način da je postigao u razvoju stočarstva i proizvodnje mlijeka rezultate koji su vrijedni pažnje i zaslužuju institucionalnu podršku. Nažalost, nije tako.

-Da sam u EU, ja bih prvi u selu dobio asfalt, struju… da bi se mlijeko isporučivalo bez problema. Ovdje u Vitovlju sam jedini do čije kuće nije asfaltiran put, ostalo je 300 metara, a svojim novcem sam finansirao rasvjetu do kuće, za nasipanje puta sam platio 6.200 KM. Sve do ove zime, smo plaćali da grtalica pročisti od snijega put do kuće , kako bi mogli isporučivati mlijeko. Tek od ove zime smo uvršteni u čišćenje puta koje se plaća javnim novcem – kaže Ragib, koji se među prvima vratio na „ledinu“ 1996. godine.

Kapaciteti štala su nedovoljni, pa su aplicirali kod Federalnog ministarstva za raseljena osobe i izbjeglice za sredstva, kako bi proširili jednu od štala.

Krenuli su od nule. Danas imaju dvije kuće, preko 300 dunuma zemlje, 40 grla stoke, četiri traktora, bager i drugu mehanizaciju…Rezultat je to zajedničkog rada svih članova porodice Langić. Otac, majka, sinovi i snahe… svi vrijedno rade na farmi, i ne razmišljaju o odlasku u inostranstvo.

Zadovoljni su životom na farmi, i kažu da ni u Njemačkoj ne bi, sa ovakvom farmom imali bolju zaradu. Poseban kvalitet života je da unučad odrastaju na čistom zraku, jedu neprskano povrće, kvalitetno mlijeko i mlječne proizvode, meso, imaju prostranstva na imanju za igru… jednom riječju odrastaju u prirodnom ambijentu, na zdrav način.

Planiraju proširenje farme, i dodatne djelatnosti, kako bi prostrano imanje od preko 300 dunuma zemlje još bolje iskoristili.