Nebojša Šerić, autor spomenika bosanskim specijalcima: Sumnjam da bilo ko u Sarajevu ne želi da vidi spomenik momcima koji su toliko mnogo učinili za grad

Nebojša Šerić, autor spomenika bosanskim specijalcima: Sumnjam da bilo ko u Sarajevu ne želi da vidi spomenik momcima koji su toliko mnogo učinili za grad

 

Bosanskohercegovački umjetnik koji živi u Americi Nebojša Šerić Šoba je pobijedio na konkursu sa svojim rješenjem spomenika bosanskohercegovačkim specijalcima, pripadnicima Odreda policije Bosna.

Ovih dana je ponovo aktuelizirano pitanje spomenika i to nakon izjava načelnika Općine Centar u Sarajevu Nedžada Ajnadžića da se oko rješenja mora napraviti kompromis. Udruženje veterana Bosna kompromis ne prihvata. Kako ovaj umjetnik, koji je besplatno uradio rješenje, gleda na samu ideju o spomeniku?

– Sve što se dešava oko spomenika je jedan prirodan proces zasnovan na željama i potrebama ljudi koji žele da obilježe nešto što im je važno. Potreba očigledno postoji, sumnjam da bilo ko u Sarajevu ne želi da vidi spomenik momcima koji su toliko mnogo učinili za grad i njegovu odbranu, koji su dali najviše kada je to zaista bilo potrebno. U najtežim momentima opsade grada oni su bili ti koji su vraćali nadu, dolazili su na sva mjesta gdje su linije popuštale i vraćali nazad koliko su mogli.

Prelomni trenuci

Ja sam se, kao osoba koja je tim ljudima neizmjerno zahvalna, prirodno odazvao na poziv za učešće u tom procesu. Meni je tužno to što se samo nekoliko umjetnika odazvalo na javni konkurs, možda je moglo biti i boljih rješenja od moga.

Šta ste htjeli poručiti uništenim neprijateljskim tenkom, kao dijelom spomenika?

– Idejno rješenje u vidu uništenog neprijateljskog tenka se nametnulo samo po sebi. Sjećam se još priča koje sam pažljivo tada slušao. Živio sam odmah pokraj Doma policije, gdje je bila baza specijalaca, pa sam postepeno stvarao sliku o svemu kroz šta su prolazili. Uništavanje tenka koji je pokušao da uđe u grad preko Vrbanja mosta na samom početku opsade grada je bio jedan od prelomnih trenutaka odbrane grada, a slične situacije su se dešavale na Dobrinji, u Azićima i na mnogim drugim mjestima gdje je protivoklopna borba dolazila do izražaja.

Neki misle da u miru tenku nije mjesto u gradu?

– Poslije rata sam dosta putovao po Evropi i Americi i u skoro svakom gradiću je na nekom istaknutom mjestu stajao spomenik posvećen ljudima koji su se borili za svoju zemlju. Najveći broj tih spomenika su uglavnom figure vojnika sa oružjem u rukama, ali postavljene su i druge stvari koje su direktno vezane za rat. Već postoji dosta tenkova koji su pretvoreni u spomenike ili su dio većeg spomenika, tako da moj prijedlog nije izmišljanje tople vode, nego dio uobičajene prakse u zapadnoj civilizaciji, a i šire. Štaviše, u Sarajevu već stoje engleski tenkovi koji su davno postavljeni iza Zemaljskog muzeja, po njima se pentraju i igraju djeca.

Zanimljivo je da se stav nekih političara o spomeniku stalno mijenja?

– Moje idejno rješenje nije zahtijevalo neku ekskluzivnu i unaprijed zamišljenu lokaciju, ona je predložena od udruženja bivših boraca specijalne jedinice Bosna i nju je prihvatio ured gradonačelnika. Politika se uvijek miješala i miješaće se u sve bitne stvari kada je u pitanju identitet grada. To je tako i drugačije ne može biti. Sad, da li su određene političke opcije za ili protiv, to se još nije zvanično potvrdilo. Građani Sarajeva su ti koji bi trebali da imaju posljednju riječ, to bi bila jedina fer opcija.

Da li je lokacija u parku preko puta Druge gimnazije dobro odabrana?

– Po mome mišljenju, jeste. Neki kažu da tu prolazi puno djece koja ne bi trebala to da gledaju. Sjećam se kada sam kao dijete išao na ekskurziju koja je imala u programu i obilazak spomenika Narodnooslobodilačkog rata. U gradu Drvaru sam imao priliku da vidim partizanski tenk preko kojeg su za vrijeme desanta na Drvar njemački padobranci prebacili ćebe i tako ga onemogućili da se bori. Tada je šesnaestogodišnja Mika Bosnić istrčala iz zaklona i strgnula ćebe sa tenka, prilikom čega je izgubila život.

Upozorenje

Ta epizoda iz NOB-a je ostala urezana u moje sjećanje i na neki način se nastavlja i kroz ovaj projekat. U slučaju ovog spomenika sarajevskim specijalcima, uništena grdosija koja je krenula na naš grad i njegove građane treba da stoji kao upozorenje da se takvo nešto nikada ne bi smjelo ponoviti.

Kakav je, inače, Vaš odnos prema spomenicima, kao dijelu njegovanja kulture sjećanja?

– Umjesto odgovora, volio bih da objavite fotografiju koju sam snimio u centru belgijskog gradića Bastogne, poprištu Bitke za Ardene, 1944. Fotografija je dio kolekcije Ars Aevi u okviru mog serijala “Battlefields”.

Tenk u centru belgijskog gradića Bastogne, popriÅ¡tu Bitke za Ardene, 1944./ NebojÅ¡a Å erić Å oba

Izvor

Previous Mitropolit dabrobosanski Hrizostom pred najveći hrišćanski praznik: Bog traži dobru volju među ljudima
Next Hotel O3 na Igmanu biće završen sredinom ove godine

You might also like

NAŠI DANI

24 GODINE OD POGIBIJE SLAVNOG OLOVSKOG KOMANDANTA SENAHIDA BOLIĆA BOLE

  Na današnji dan prije 24 godine, poginuo je Senahid Bolić Bolo, legendarni komandant Drugog bataljona Prve olovske slavne brdske brigade, dobitnik „Zlatnog ljiljana“ i nosioc „Ordena za vojne zasluge

KULTURA I UMJETNOST

Angelina Jolie razgovarala Jasmilom o njenom filmu i ulozi umjetnosti u iscjeljivanju traume

Autor: ANGELINA JOLIE U nekim zemljama 8. mart, Međunarodni dan žena, ujedno je i Dan majki. Bosna i Hercegovina je jedna od njih. Ovo vrijeme posebno je dirljivo za jednu

OTPOR BOSNE

Godišnjica formiranja 4. korpusa Armije Bosne i Hercegovine

  U organizaciji Koordinacije temeljnih boračkih organizacija Armije Republike Bosne i Hercegovine u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (HNK) u petak, 17. novembra 2017. godine, bit će obilježena 25. godišnjica formiranja 4. Korpusa