Čini se da nikada nije bilo više sukoba u 21. vijeku u isto vrijeme. Ili mediji ranije nisu obraćali pažnju na nešto što je bilo tako „daleko“ od njihove kuće. Napad Rusije na Ukrajinu i Izraela na Gazu, ali i posljednjih dana Zapadnu obalu, su najveća žarišta u ovom momentu.
Zapadne države podržavaju Ukrajinu u njihovim naporima da se odbrane od agresora Rusije dok sa druge strane, kako kažu, podržavaju pravo Izraela na samoodbranu. Ali u toj samoodbrani najviše stradaju civili: nedužna djeca, žene, stariji i iznemogli.
O hipokriziji Europe, odnosu Zapada prema Zapadnom Balkanu i BiH za Hayat.ba govorio je Andrej Nikolaidis, novinar i književnik.
U jednom od svojih tekstova ste se referirali na ono da je “Europa stara kurva” govoreći kako nešto nije uredu sa ovim svijetom. Šta se to danas događa u svijetu punom ratova i sukoba od Istoka do Zapada?
Tačno je da sam to rekao. Ali sam također dodao i to da način na koji brojne islamske države tretiraju Palestinu je sraman. Dodao sam da npr. Španija i Irska mnogim islamskim državama drže čas etike. To je zato što se niko ne drži onoga što propovijeda. Vjeruj u ono što tvrdi tvoja vjera. Kako Kafka kaže „od laži se gradi poredak u svijetu.“ Kada je laž opšte načelo onda imate svijet u kojem se svi odnosi i šta treba biti jasno definisano sruše pred našim očima. Tako je bilo kada je bila napadnuta Bosna a danas je to Palestina.
Sve više nekako možemo čuti u medijima kako se i na europskim obalama migranti vraćaju i prije nego što se domognu tih država. Ili jednostavno se na tim brodovima migranti utope u nekim od voda preko kojih žele da se domognu boljeg života u Europi. Šta se događa sa tom otvorenom, liberalnom Europom? Koliko je danas liberalizam živ?
Liberalizam je na samrti, za to stanje su krivi liberali. Moja kritika hipokrizije liberala ne podrazumijeva da u zemljama trećeg svijeta postoji politički sistem koji je bolji od onog u zapadnoj Europi. Zapadna Europa i SAD tvrde da su bastion ljudskih prava i to izvoze. Od njih se ima pravo očekivati ono što se nema pravo očekivati od Konga ili Somalije jer ove zadnje ne tvrde ono što i zapadna Europa. Hipokrizija izjeda svaku ideju. Vjerujem u europske ideale ali sami Europljani ne vjeruju u to. Čini mi se da smo mi s Balkana posljednji koji u to vjeruju. A tretiraju nas kao varvare pred kojima treba zatvoriti granice. Tretiraju nas onako kako to Amerikanci zovu bijelo smeće, krvožedne i manje vrijedne. A paradoks je da u većinu tih ideala samo mi vjerujemo. Tako vam to bude sa carstvima. Kažu da su varvari vjerovali u vrijednosti Rima prije nego li će Rim pasti.
Od posljednjih dešavanja odnosno pokretanja vojne operacije kako je Izrael nazvao na Gazu neke države regije su se odredile prema tom sukobu. Neki su jasno i bez dvojbe stali na stranu Izraela, drugi nekako ne baš tako glasno osuđuju ono šta se dešava dok treći šute. Koliko smo mi u regionu obavezni da se danas bavimo tim pitanjem koje je na dalekom Bliskom Istoku a s obzirom na to da smo i mi prije 30-ak godina svjedočili zločinu genocida u Srebrenici?
Mislim da mi koji smo rođeni u Bosni imamo najveću obavezu da se oglasimo o Palestini. Ne iz nekih vjerskih razloga. Kada se ja oglasim o Palestini ja to ne činim jer sam musliman. Činim to jer sam čovjek jer ne pristajem na to da muslimanske žrtve mogu biti manje vrijedne u odnosu na druge. Kada to počnemo raditi onda smo izgubili ono vrijedno kod nas, a to je čovječnost.
Izrael dobija podršku od većine zapadno-demokratskih država. Ako se nešto slično i nama dogodi ponovo, šta možemo očekivati? Da li bi nas Zapad prepustio samima sebi ili bi ipak reagovao?
Mislim da bi na kraju reagovali kao i u onom ratu ’90-ih. Ne zato što nas vole nego zato što imaju interesa. Okolnosti u BiH su radikalno drugačije sada nego li je to bilo devedesetih. Armija BiH nije nenaoružana a sa druge strane ne stoji 3. ili 4. armija svijeta. Nezamislivo je da bi ishod mogao biti jednak. Ne želim razvijati ta mračna scenarija. Imam nade da na strani Milorada Dodika, koji je generator problema u BiH, postoji strah. Interes zapadnih sila bi bio da BiH ne ostvari pobjedu kao što je to interes bio prošli put. Interes Zapada je da razvija koncept srpskog sveta. Vučić razvija taj svet uz podršku SAD i EU. Ambasador SAD Hill je njegov potparol i pravda sve njegove akcije. Ne bi to mogao raditi da za to nema podršku SAD i EU. Paradoksalano, međunarodna zajednica bi se umiješala da bi održala iluziju da može oživjeti koncipirani srpski svet. SAD i EU da su bile zainteresirane za mir, mogli su da doslovno zabrane veliku srpsku ideologiju. Da zabrane ideologiju koja je ovaj region zavila u crno dva puta u 20. vijeku koja je rezultirala genocidom. A znamo da u BiH nije bio samo jedan genocid. Budući da nije zabranjena imamo tu ideologiju kroz srpski svet.
Kako na sve ovo odgovoriti? Stvaranjem regionalnog saveza protiv hegemonističkih namjera Srbije?
To je odlična ideja ali se trebala ostvariti prije nekoliko godina. Ne možemo dozvoliti da trajno prekinemo veze sa SAD i EU zato što su oni naš strateški interes i partner. Ne treba biti bijesan nego inteligentan i brz. Vidjeti koji su načini da se tim silama objasni da u njihovom interesu nije stvaranje srpskog sveta. Ne vjerujem u njihove postupke zbog simpatije prema nama nego samo na osnovu njihovog interesa. U ovom trenutku Srbija prodaje oružje Izraelu i Ukrajini i leži na litijumu. Zato Zapad kaže Vučiću, eto tebi srpski svet a makni se od Putina. Mislim da igraju dvostruku igru s Vučićem. Oni će dozvoliti bezgranično širenje uticaja preko Dodika. Promjena granica nije opcija ali je opcija meka moć. Preuzimanje medija i kontrola političkih partija. Tako je osmišljen i srpski svet na tim osnovama meke moći.
