Home » Obilježena godišnjica masakra na Markalama – Dan sjećanja na ubijene građane Sarajeva
AGRESIJA|GENOCID|URBICID NAŠI DANI

Obilježena godišnjica masakra na Markalama – Dan sjećanja na ubijene građane Sarajeva

U Sarajevu je u subotu intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, polaganjem cvijeća, molitvom i minutom šutnje obilježena 28. godišnjica od masakra na pijaci Markale, javlja AA.

Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je s agresorskih položaja, koji su se nalazili na području Mrkovića, ispaljena minobacačka granata kalibra 120 milimetara. Granata je pala na prepunu pijacu, ubivši 68 građana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.

Cvijeće su položili predstavnici nekoliko nivoa vlasti, a među njima je bio i predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS Senida Karović podsjetila je da se danas obilježava 5. februar, Dan sjećanja na sve ubijene građane Sarajeva od 1992. do 1995. godine.

“Danas obilježavamo stradanje odnosno ubistvo 11.541 građanina Sarajeva, od toga 1.601 dijete. Danas obilježavamo i sjećamo se i 50.000 teško i lakše ranjeno naših sugrađana. Danas i sve druge dane mi se sjećamo, ali danas posebno boli. Boli iz više razloga. Boli, jer zločinci nisu kažnjeni”, kazala je Karović.

Podsjetila je da pijaca Markale ima više simbola.

“Pijaca Markale je bila mjesto gdje su ljudi u ratu dolazili, bez obzira što su bili svjesni da iz svakog ćoška vreba smrt, da nađu hrane, što bi značilo preživjeti jedan dan. Dolazili su da bi dobili informacije o svojim sugrađanima, familiji, jer je Sarajevo tada bilo i u medijskoj blokadi. Danas, 28 godina poslije, duboke rane jako bole”, poručila je Karović.

Kako je kazala, pravnim sredstvima se i danas bore da dokažu da je žrtva – žrtva, a da je agresor – agresor.

“Nama je to amanet, obaveza zbog nas, naše djece, da njegujemo kulturu sjećanja, da naša djeca sutra znaju šta se dešavalo”, dodala je Karović.

Tadašnji načelnik Policijske stanice Stari Grad Enes Bezdrob poručio je danas s Markala da se možemo i moramo sjećati tih događaja.

“Uvijek sam govorio, dok god postoji sjećanje na ovakve događaje i nastradale ljude, i mi ćemo postojati kao ljudi i država. Ta sjećanja su vrlo ružna”, rekao je Bezdrob.

Njegove emocije i osjećaji su pomiješani, jer se na Markalama tog februara 1994. godine dogodilo nešto što ljudski um nije dotad mogao pojmiti.

“Ja sam bio šef policije ovdje, načelnik Policijske uprave Stari Grad u to doba kada su mi dojavili i čuli granate. Došli smo na lice mjesta, i to je bio masakr, pokolj. To su događaji koje ljudski um teško može pojmiti. Tu smo skupljali dijelove. Bila je prašina, barut, galama, vriska, raskomadana tijela. Za sve nas je to bilo šokantno. Neke stvari na koje se čovjek nije mogao naviknuti. Ali, nažalost, to je tada bila naša surova realnost. To su strašni događaji”, dodao je Bezdrob.

Sejda Guta je ranjena u masakru na Markalama 1994. godine.

“Došla sam na pijacu da prodam malo graha, ribu i luka. Samo što sam to spustila, ona je pala. Nisam čula ni vidjela granatu, samo kada je pala. Tada je nastala jeka. Pogledala sam i bilo je jezero od krvi. Sve sam vidjela”, ispričala je Guta.

Ubijenih na Markalama danas se sjetila i Šefika Skorupan, civilna žrtva rata.

“Ranjena sam 1993. godine. Nisam ovdje ranjena, ali kada je ovdje pala granata, ja sam bila u Vojnoj bolnici. Kroz prozor sam gledala kako dovoze ranjene. Ovo je pakao, šta su nam uradili. Nije malo 29 godina biti u kolicima. Kada sam ranjena imala sam dijete od šest godina”, ispričala je Skorupan.

Komšić: Niko nema pravo zaboraviti ono što se dešavalo Sarajevu i Bosni ni Hercegovini

Komšić: Niko nema pravo zaboraviti ono što se dešavalo Sarajevu i BiH

Niko nema pravo da zaboravi ono što se dešavalo i Sarajevu i Bosni i Hercegovini, uključujući i ovaj zločin nad građanima Sarajeva – na Markalama, poručio je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić nakon polaganja cvijeća povodom 28. godišnjice od masakra na pijaci Markale u Sarajevu.

“Kako vrijeme prolazi, znam da rane zacjeljuju. Znam, kako vrijeme prolazi, da su ljudi skloni da zaborave neke stvari. Ali, u ime one generacije koja je prošla sve to u ratu u Bosni i Hercegovini, pogotovo u Sarajevu, u ime porodica onih koji su nastradali, u ime ovih žrtava i u ime budućih generacija, mislim da niko nema pravo to da zaboravi”, izjavio je Komšić.

Mišljenja je da će se “svako prema tome odnositi na način koliko koga pogađa, koliko koga boli”.

“I to je ljudski. Ali, niko nema pravo da zaboravi ono što se dešavalo i Sarajevu i Bosni i Hercegovini, uključujući i ovaj zločin nad građanima Sarajeva – na Markalama, a bilo ih je nažalost puno i previše”, dodao je Komšić.

Komemorativna sjednica povodom Dana sjećanja na ubijene građane Sarajeva i 28. godišnjice masakra na pijaci Markale

Povodom Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u ratu od 1992. do 1995. godine i 28. godišnjice stradanja 68 građana na pijaci Markale, danas je u Narodnom pozorištu Sarajevo održana komemorativna sjednica.

Organizatori komemoracije su bili Skupština Kantona Sarajevo, Gradsko vijeće Sarajeva i općinska vijeća sa područja Kantona Sarajevo.

Sjednica je počela intoniranjem državne himne Bosne i Hercegovine, učenjem Fatihe i odavanjem počasti žrtvama.

Elvedin Okerić, predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo, podsjetio je da je na današnji dan prije 28 godina počinjen stravičan zločin na pijaci Markale.

“Kada je ubijeno 68, a ranjeno 142 naših sugrađana. Najveći masakr građana Sarajeva u proteklom ratu je odabran kao simbol i obilježavamo ga kao dan sjećanja na sve nevine građane Sarajeva ubijene tokom opsade Sarajeva. Peti februar 1994. godine je tokom opsade 1992-1995. bio skoro svakog dana, jer je stradalo više od 12.000 građana Sarajeva, od kojih 1.601. dijete”, kazao je Okerić.

Kardinal Vinko Puljić podijelio je s prisutnima svoja sjećanja iz perioda opsade Sarajev.

Puljić je rekao kako sjećanjem na one kojima je nasilno oduzet život, ranjene, gajimo kulturu života, istovremeno se suprotstavljajući onima koji su agresorskim silama širili „kulturu smrti“.

“Rado sam prihvatio ovaj poziv, jer u sebi osjećam ljudski i vjernički dug prema svima koji su stradali u nemilom ratu. Bio sam svjedok brojnih događaja i nosim sve to u svom srcu”, rekao je Puljić.

Naglasio je značaj poštivanja žrtava, posebno onih čiji je život nasilno prekinut radi nečije mržnje, jer iza svake te žrtve nečije srce krvari, trpi i žaluje.

“Svjedok sam tolike krvi i tolikih suza, jako bih volio na neki način, na zalazu svog poslanja, da izgradimo mentalitet poštivanja žrtava, poštivanja grobova pokojnika, zaustavimo manipulaciju s pokojnima i mržnju kroz rušenje grobova i spomenika. Sve su povijesne kulture znale poštovati groblje, volio bih da i današnja izgradi taj osjećaj”, dodao je Puljić.

Prisjećajući se momenata iz perioda opsade grada Sarajeva, Puljić ističe kako je upamtio događaj kada jedno malo dijete ranjeno na Dobrinji, a otac ga donio bolnicu, dijete je umrlo.

“Otac s boli u srcu izriče dostojanstvenu riječ, ne proklinje, i kaže: ‘Stići će ga suza moga djeteta.’ Duboko mi se usjekla ta riječ oca koji je mrtvo dijete držao u rukama, jer ga je zločinac ubio”, kazao je Puljić.

PrisJetio se i momenta kada je čovjek u jednom od sarajevskih masakara podigao dijete koje je u izgubilo nogu. Puljić je kazao kako noćima nije spavao nakon što je čuo to dijete kako izgovara: “Čiko, zaboravio si moju nogu.”

“Želim podijeliti izraze dubokog poštovanja svima kojima je nasilno život prekinut, jer je vladalo ludilo rata. Zato ne mogu razumjeti ovo ozračje tvrdoglavosti, isključivosti, ne samo kod nas u BiH nego u cijelom svijetu. Oni koji rat zakuhavaju, oni će leđa sačuvati, a mali čovjek će biti žrtva mržnje. Samo budala može želiti rat”, rekao je Puljić.

Ispričao je kako je tokom opsade u jednom momentu osjetio opasnost da će, kako je rekao, “psihički puknuti”, pa je zamolio da ga odvedu u bolnicu.

„Došao sam u bolnicu, svi su sjedili na hodniku, jer nisu smjeli biti u sobama radi granatiranja. Došao sam do jednog bolesnika kome je granata odnijela pola glave. Upitao sam ga – ljudino, kako si. On mi je odgovorio: ‘Evo dobro, još sam živ.’ Ja sam se tada stresao, to me izliječilo. Vratio sam se kući zahvaljujući Bogu, ti si čitav, još možeš hodati, možeš misliti, nemaš razloga kukati. Zato sam ponovo stekao snagu da se nosim sa izazovima života”, zaključio je Puljić.

Komemorativna sjednica povodom Dana sjećanja na ubijene građane Sarajeva i 28. godišnjice masakra na pijaci Markale

Nakon sjednice, svi učesnici će položiti cvijeće na spomen-obilježje na pijaci Markale.

Prije 28 godina na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se trgovalo prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane i opsadu, uključujući i razmjenu informacija.

Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava.

Pijaca i zatvorena Gradska tržnica Markale u starom dijelu Sarajeva, granatirane su u dva navrata. Nakon februara 1994. godine, u masakru na samom kraju rata, 28. augusta 1995. godine, kod Gradske tržnice Markale poginula su 43, a rajena 84 civila.
Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350 hiljada stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika VRS, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branike grada.

Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete, a preko 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno. Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je dana 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila. Na grad je dnevno u prosjeku ispaljivano 329 granata.

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) pravosnažno je u martu 2019. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, što je također jedna od tačaka za koje je na doživotni zatvor u junu prošle godine osuđen i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba VRS.

Za ubistva 68 građana Sarajeva i ranjavanje 142 njih osuđen je i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Dragomira Miloševića je Haški tribunal 2009. osudio na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.

Izvor: Agencije