Obilježeno 450 godina od izgradnje džamije Sinan-paše Boljanića u Čajniču

Obilježeno 450 godina od izgradnje džamije Sinan-paše Boljanića u Čajniču

U Čajniču, gradiću na istoku Bosne i Hercegovine, danas je obilježena 450 godišnjica izgradnje džamije Sinan-paše Boljanića, javlja AA.

Tim povodom, u svim džematima proučeno je 40 jasina, a dova je proučena i u turbetu, u kompleksu džamije u centru Čajniča, u kojem počivaju posmrtni ostaci Sinan-paše i njegove supruge Šemsa kadune.

Sinan-pašina džamije izgrađena je 1570. godine, a osim džamije izgradio je brojne druge objekte.

“Slobodno možemo reći da je on graditelj Čajniča. Izgradio je mlinove na rijeci Janjini, mnoštvo musafirhana, medresu koja je bila u sklopu ovog kompleksa. Mnogo hajrata je iza sebe ostavio Sinan-beg Boljanić”, rekao je Avdo ef. Šišić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Čajniče.

Sandžak-beg bosanskog i hercegovačkog ejaleta najveći je dobročinitelj u historiji Čajniča, jer je uz kompleks džamije kasnije nastala i Sinan-pašina mahala. Njegova džamija i ranije je bila uvrštena na listu svjetske baštine, a 2004. godine proglašena je nacionalnim spomenikom BiH.

“Ono što je interesantno, iščitavamo li njegovu biografiju, jeste da je bio zet čuvenog Mehmed-paše Sokolovića. Njegov brat, Husein-paša Boljanić u Pljevljima je izgradio džamiju, samo godinu dana ranije, koja je skoro pa identična”, dodaje Šišić.

Učenju dove prisustvovao je i goraždanski muftija Remzija ef. Pitić. On je rekao da je ove godine, zbog aktuelne situacije s epidemiološkom situacijom, godišnjica obilježena skromno, ali da su se institucije Islamske zajednice obavezale da će narednih godina prisjećanje na Sinan-pašu, ali i druge velikane i dobrotvore, biti tradicija.

U gradu danas nema Bošnjaka, koji su se u manjem broju vratili uglavnom u seoska područja.

Obnova džamije u Čajniču nešto je preveliko što je teško iskazati riječima, rekao nam je Ramiz Musabašić. Rat i period poslije rata proveo je u Goraždu, ali po odlasku u penziju Musabašić je danas najčešće u selu Milijeno, nekoliko kilometara od Čajniča.

“Na ovo vaše pitanje šta mi znači obnova Sinan-pašine džamije u Čajniču trebao bih prvo upitati svoje srce. Odgovor leži tu i teško ga je opisati, ali ono je izuzetno pozitivno, jer u Čajniče se vratio duh, kako vjerski, tako i duh bošnjačkog naroda”, dodaje Musabašić.

On se nada da će sa obnovom džamije Sinan-paše Boljanića brže krenuti i povratak i obnova nekadašnjeg način života u ovom malom gradu.

“Nadam se da će se to desiti, jer to je i cilj. Šta će nam vjerski objekti ako nema onoga ko će da dolazi, da ih koristi, da ulazi u te vjerske objekte. I nadam se da se pomalo vraća duh tog čajničkog života, zajedničkog života koji je nekad bio u Čajniču. To je bilo nešto fantastično. Koga god da upitate za taj period života svako će vam reći da je to nešto nezaboravno i da je to inače nešto što nas veže bez obzira ko smo, šta smo, kome pripadamo”, naglašava Musabašić.

Džamija Sinan-paše Boljanića potpuno je uništena početkom rata, a njena obnova započeta je 2016. godine, zahvaljujući Generalnoj direkciji vakufa Republike Turske i Vakufskoj direkciji IZ BiH.

Previous Pokrenut prvi serijski podcast na engleskom jeziku o genocidu u Bosni i Hercegovini
Next Objavljen novi broj Bosanskih studija

You might also like

BAŠTINA

Ove godine sanacija kuće Nurije Pozderca u Cazinu

Više od 200.000 konvertibilnih maraka (KM) Grad Cazin uložit će u vanjsku sanaciju rodne kuće Nurije Pozderca, a što će prvenstveno podrazumijevati promjenu krova kako bi se zaštitila od daljeg

BAŠTINA

Zavičajni muzej u Konjicu čuva pravo blago naše domovine (Video)

  Od sudačke stolice, bitnog simbola srednjovjekovne bosanske države, do nakurnjaka, koji simbolizira muškost i zimu bosansku. Historija dragulja Konjica u Zavičajnom muzeju: Videopriča Senada Hadžifejzovića i Face TV.

KULTURA I UMJETNOST

Bobovac domaćin prvog ‘Gastro festa’

Brojna udruženja, čuvari bosanskohercegovačke tradicije i historije, danas na srednjovjekovnom bosanskom gradu Bobovcu, kod Vareša, predstavljaju svoj rad, bosansku kuhinju, rukotvorine i druge aktivnosti.   Okupio ih je prvi Gastro