Bosno moja
Iako te malo znam, puno te osjećam
Kada god sam odlazio od tebe, ja sam ostajao…
Željan odgovora na pitanje
Zašto su svi željeli da te ukradu, i prisvoje za sebe
Umjesto da te šire po svijetu, oni bi da te dijele…
Umjesto da te slave, oni bi da te ruše…
Od starih vremena, pa do današnjih dana…
Zašto Italija smije da bude Italija
Francuska Francuska
Ali Bosna ne može da bude Bosna
Nego vječito neko mora da je osvaja, otima, krade
Kao ničiju zemlju
A ti nisi ničija, ti si svoja
Od Hercegovačkih brda pa do slavonske ravnice
Od Mostarskih kiša preko Sarajevskih noći sve do Tuzlanske kapije
Od banjalučke Gospodske do zeničke čimburijade…
Sve je to Bosna
I njene ljepote, a i podjele
I svi mi koji tu živimo
Ili smo živjeli
Ili svratimo ponekad
Koji bismo takvu Bosnu
Zajedničku
Da nas podsjeća na sve ono što smo i sami imali
Pa izgubili
Onaj ko je našao sebe u Bosni
Ne može bez Bosne
I gdje god da je, nosi je sa sobom
Pa i na kraj svijeta…
Sve prolazi
Bosna ostaje
Autor: Stefan Simić (Srbija)
