Onaj ko je našao sebe u Bosni – ne može bez Bosne

Bosno moja

Iako te malo znam, puno te osjećam

Kada god sam odlazio od tebe, ja sam ostajao…

Željan odgovora na pitanje

Zašto su svi željeli da te ukradu, i prisvoje za sebe

Umjesto da te šire po svijetu, oni bi da te dijele…

Umjesto da te slave, oni bi da te ruše…

Od starih vremena, pa do današnjih dana…

Zašto Italija smije da bude Italija

Francuska Francuska

Ali Bosna ne može da bude Bosna

Nego vječito neko mora da je osvaja, otima, krade

Kao ničiju zemlju

A ti nisi ničija, ti si svoja

Od Hercegovačkih brda pa do slavonske ravnice

Od Mostarskih kiša preko Sarajevskih noći sve do Tuzlanske kapije

Od banjalučke Gospodske do zeničke čimburijade…

Sve je to Bosna

I njene ljepote, a i podjele

I svi mi koji tu živimo

Ili smo živjeli

Ili svratimo ponekad

Koji bismo takvu Bosnu

Zajedničku

Da nas podsjeća na sve ono što smo i sami imali

Pa izgubili

Onaj ko je našao sebe u Bosni

Ne može bez Bosne

I gdje god da je, nosi je sa sobom

Pa i na kraj svijeta…

Sve prolazi

Bosna ostaje

Autor: Stefan Simić (Srbija)