Otimačina bosanskih dobara pod plaštom izmišljenih nacionalnih interesa

Otimanje za bosansku zemlju i njena dobra nikad nije stalo, od vremena Rimljana do posljednjih decenija. Šta se deševalo u posljednjoj deceniji 20. vijeka poznato je više-manje mnogima.

Javnosti su ponajviše poznate pljačke bijele tehnike, koja je iz bosanskih kuća odnošena prije nego su bile spaljene. Oni koji su ih pljačkali dolazi li su iz druge države i govorili da čuvaju vjerske objekte braće po vjeri (primjer ozloglašenog Arkana) – objekte koje niko nije ni dirao! Usput su uništavani vjerski objekti, i više od toga – životi, onih koje se mrzilo, a mrzilo ih se na osnovu historijskih mitova naknadno skrojenih.

Narodom se manipulisalo (i dan danas) nekom pričom o nacionalnom jedinstvu, pozivalo se i pozivalo na historiju – zapravo na mitove. Ponajbolji primjer tome je nedavni praznik zastave i čega sve ne osmišljenog u Beogradu. Slavila se i na pola Bosne zastava, kao što se slavi i posljednjih decenija, koja nikad nije bila dio bosanske historije. Slavila se srbijanska vojska iz Prvog svjetskog rata, s kojom s ove strane Drine pravoslavno stanovništvo nije imalo dodirnih tačaka, osim što je bilo na suprotnoj strani – dio bošnjačkih jedinica austrougarske vojske… Sličnih primjera imamo unedogled.

Suštinski, zloupotrebe se rade od politike, o kojoj je umni Srbijanac Dimitrije Tucović još prije više od vijeka izrekao i danas vidljivu istinu.

‘…Ali, šta bi on poneo za uzdarje narodu u Bosni i Hercegovini kada bi prešao Drinu? Srbijanske slobode? Je li to slobodna i demokratska zemlja – kako u Srbiji vladajuća klasa uvek deklamuje – u kojoj radnici nemaju osnovnoga građanskoga prava, prava glasa, u kojoj je cenzus reakcionarniji nego danas u Turskoj? Je li to sloboda, u zemlji u kojoj su naši radnici po unutrašnjosti – oni u Čačku, na primer – predani na milost i nemilost kmetovima i pandurima, koji su tamo paše i koji gaze i ustave i zakone?”

Ako sami niste slobodni, kako ćete osloboditi druge? Na ovom jednostavnom i logičnom pitanju padaju sve lažipriče o nacionalnom oslobođenju, svi mračni snovi o teritorijalnim proširenjima, sve floskule o vekovnim ognjištima i velikim Srbijama ili Albanijama. Pripajanje novih teritorija Srbiji nema za cilj oslobođenje naroda od okupacije, niti emancipaciju i bolji život tamošnjeg stanovništva, već se takozvanim oslobodilačkim ratovima pribegava zarad interesa bogatih i moćnih, da bi dobili nove krajine za otimačinu.

Tucović kaže da su “nacionalni ideali vladajućih klasa laž iza koje se krije težnja za eksploatacijom naroda u zemlji i porobljavanjem tuđih naroda”. Povodom pohoda na Albaniju, Tucović piše da se srpska Vlada “povodi za glasom buržoazije, kojoj nije nikad dovoljno prostrana ‘otadžbina za pljačku’” – podsjetio je Tomislav Marković u tekstu za AJB.

U ponedjeljak je premijerka Srbije Ana Brnabić boravila u južnom dijelu naše zemlje. Govorila je o, spornoj, gradnji hidroelektrana u gornjem toku rijeke Drine, koji ne dotiče Srbiju, ali je tamošnja vlast želi iskoristiti! Kao što koristi i donji, granični pojas, bez ikakve nadoknade bosanskoj strani – bilo državi, entitetu ili općinama koje su uz Drinu na području ranije izgrađenih HE.

‘Naše procjene su da se radi o iznosu od 4,5 milijarde eura, novca koji je po tržišnim vrijednostima otuđen sa ove dvije hidroelektrane bez bilo kakvog sporazuma između dviju suverenih nezavisnih država. Srbija otuđuje tu energiju od Bosne i Hercegovine. Ljudi odu u zatvor zbog vreće brašna, a evo, uzima neko energiju sa dvije hidroelektrane dvadeset godina’, podsjetio je lani energetski stručnjak Amer Jerlagić.

Predsjednica Vlade Srbije izjavila je danas (4.10.) da ne vidi zašto bi bilo problema u vezi sa dodjelom koncesije za izgradnju Hidroelektrane /HE/ “Buk Bijela” i da se pripremni radovi nastavljaju, jer je to značajan energetski resurs i za RS i za BiH.

“Čekamo odluke Ustavnog suda BiH, a do tada se nastavljaju pripremni radovi. Što više imamo naših izvora energije to bolje, a posebno sada kada se sprema `energetska oluja` u Evropi, jer je ova HE zeleni izvor energije”, rekla je Brnabićeva novinarima u Mostaru.

Naravno da je nova srbijanska buržoazija i vladajuća klasa prepoznala energetski resurs na Drini, ali i druge resurse Bosne.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je sredinom jula ‘prebacio odgovornost’ Komisiji za koncesije BiH da u svojstvu Zajedničke komisije za koncesije, najkasnije u roku od tri mjeseca riješi sporna pitanja između države i njenog manjeg entiteta.

Odluka je donesena na osnovu zahtjeva 24 zastupnika Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine o ocjeni zakonitosti i usklađenosti sa ustavom datih koncesija.

Oni koji su na pozicijama u ovoj državi i koji su joj položili zakletvu imaju veliku odgovornost za istu i njene resurse.

(MiruhBosne)