Evropsko rukometno prvenstvu ušlo je u samu završnicu. Sutra (nedjelja) igra se finale između Danske i Francuske te utakmica za 3. mjesto u kojoj se sastaju Švedska i Njemačka.
Naša reprezentacija zapela je u grupnoj fazi, ali vremena za žalopoljke nema, već danas bosanski rukometaši saznali su suparnika u baražu za SP.
Izabranici selektora Irfana Smajlagića će igrati protiv selekcije Portugala u maju, dvije utakmice.
SP 2025. igra se u Danskoj, Norveškoj i Hrvatskoj.
Raduje da u reprezentaciji ostaje iskusni kapiten Mirsad Terzić, to možemo iščitati iz njegovog nedavnog razgovora za službenu stranicu Evropske rukometne federacije – EHF. Bosanski rukometaš opširno je govorio o svojoj dugogodišnjoj karijeri, a spomenuo je i reprezentaciju.
–Ne bih rekao da postoji neki poseban recept zašto sam još uvijek ovdje na visokom nivou. Dosta radim na sebi, vodim računa o svom tijelu i ne zamaram se problemima. Ali najveća motivacija i podsticaj su moja porodica i njihova podrška. Bez njih vjerovatno ne bih bio ovdje. Za mene je zaista važno da imam porodicu pored sebe i ne bih uživao u životu ili rukometu da sam daleko od njih. Toplina mog doma me ispunjava i znam da bez nje ne bih bio isti.
Kao što ni ja ne bih bio isti da ne igram za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Debi za reprezentaciju imao sam sa 17 godina, a sada, sa 40, i dalje sam jak. Mnogo toga se dešavalo sa našom reprezentacijom, gubitkom igrača u drugoj zemlji, usponi i padovi, dobre i loše stvari, ali reprezentacija je za mene nešto posebno. Ovdje sam za svoju zemlju već 23 godine, bez obzira da li sam povrijeđen, umoran ili ima drugih problema… Kad god sam dobio poziv, bio sam tamo. Nema pravih odgovora zašto – ili osjećate to ili ne, kazao je Terzić.
No, za uspjeh je potrebno više kvalitetnih i uigranih igrača. Potrebni su nam i mladi, brzi igrači… Nemali broj bosanskih rukometaša igra za druge selekcije, to i Terzić napominje. Vjerujemo da ih ima još dovoljno za kvalitetnu bosansku selekciju koja će opravdati podršku navijače koju ima gdje god igra.
Katarska selekcija najbolja u Aziji – dva bosanska rukometaša okitili su se zlatnim medaljama
