Leane i Al Eliot, nakon što su u proteklih desetak godina proputovali gotovo sve evropske zemlje odlučili su se skrasiti u Blagaju pokraj Mostara.
-Na sastanak u Blagaj stižemo s trideset minuta zakašnjenja, no Al uz veliki osmijeh na naše izvinjenje odmahuje rukom i govori ”nema problema”, piše bljesak.info.
”Naučili smo se na fleksibilnost ljudi ovdje, nešto slično kao i u Španiji, u kojoj se pod normalnim uzima i nedolazak na dogovoreni sastanak”, govori nam simpatični Englez otvarajući vrata svog doma u Blagaju.
Nešto kasnije, sjedeći na terasi u njihovom vrtu, s pogledom na bazen, Al i njegova supruga Leane, objašnjavaju nam kako je upravo taj opušteni način života, suprotno od onoga na što su naviknuti u Engleskoj, prevagnuo u odluci da, nakon što su proputovali gotovo čitavu Evropu, odluče ostati upravo ovdje.
-U vrijeme dok se Engleskoj događao Brexit, odlučili su se otisnuti na putovanje u kojem će u svim evropskim zemljama živjeti po nekoliko godina te tako provesti vlastito istraživanje i pronaći mjesto koje je stvoreno upravo po njihovim mjerilima. ”Stavili smo sve što imamo u automobil i krenuli na putovanje. Najduže smo se zadržali u španskoj Malagi. Tu smo proveli četiri godine i ta nas je zemlja oduševila”, govori i dodaje kako je cijeli projekt bio ideja njegove supruge.
Nakon Španije su živjeli i u Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, Albaniji, a vrijeme korone ih je ‘zateklo’ u Litvaniji. Nakon te pauze, na koju su bili prisiljeni zbog činjenice da je i cijeli svijet stao, put ih je odveo u susjednu Hrvatsku, tačnije u Imotski. ”Krajolik nas je oduševio. No Hrvatska je već članica Evropske unije i cijene su tamo i tada bile poprilično ‘paprene’ pa smo nastavili sa svojom malenom turnejom.
Posjetili smo Maribor u Sloveniji i negdje oko 2018. godine smo se zatekli u Hercegovini, tačnije u Blagaju”, objašnjavaju nam kako je izgledao prvi susret s našom zemljom. Oduševljenje u Blagaju U Blagaju su proveli mjesec dana i jedno drugom su obećali kako će se zasigurno vratiti u ovo mjesto. ”Bila je jako topla jesen i zaista smo bili oduševljeni svim. Bojama i ljudima. Priroda je savršena, klima, životni stil, ljudi također. Slično je kao i u Španiji, ljudi su opušteni, nema nikakvog pritiska i stresa, što nas je kupilo na prvu.
Zatim je uslijedio period korone. No, nasreću, uspjeli smo ispuniti dana obećanja i vratiti se u vašu zemlju”, objašnjava nam simpatični par. Povratak u BiH dogodio se u septembru 2023. godine. Nisu u početku, kako govore, imali ideju ostati duže. Plan je bio zadržati se tri mjeseca. No, nakon samo provedena tri dana ovdje, odluka je pala. ”Otišli smo u Ured za strance i pitali ih ‘kako možemo ostati zauvijek u ovoj zemlji’. Rekli su nam da postoje dvije opcije, jedna je vjenčati se za nekog domaćeg, odnosno bh. državljanina, a druga je pokrenuti svoj vlastiti posao. Odluka je bila jasna, nakon razgovora s našim advokatom odlučili smo pokrenuti kompaniju”, govori Al. Leane je po struci psihologinja koja surađuje s brojnim firmama iz Engleske, odnosno s njihovim uposlenicima na polju mentalnog zdravlja. Žena šef, suprug uposlenik ”Imala sam dobre kontakte, a kako nam je vrijeme korone donijelo tu prednost online rada, odlučili smo je iskoristiti. Radim s uposlenicima o načinima kako zadržati svoju produktivnost i očuvati mentalno zdravlje na radnom mjestu. Pokrenuli smo firmu u kojoj sam ja direktorica a Al je moj uposlenik”, objašnjavaju.
Al doprinosi u polju marketinga, obzirom da je to njegova poslovna pozadina, ali i po pitanju nekretnina jer je to jedna od njegovih specijalnosti. Pokrenuli su i dva podcasta, jedan se oslanja na marketing, a drugi donosi njihove pustolovine s brojnih putovanja. Navode kako pokušavaju naučiti što više o našoj zemlji, te da ih oduševljava činjenica kako je na ovom mjestu isprepleteno više vjera i kultura. ”Naravno, svjesni smo i da se dogodio rat, te i da danas neke stvari ne funkcionišu ‘glatko’, no mi pokušavamo učiti što više. Jedna od ključnih stvari je također što mislimo da je Bosna i Hercegovina, Hrvatska prije 15-ak godina. Ono što se dogodilo u Hrvatskoj, naročito kad uđete u EU, dogodit će se ovdje za 15-ak godina.
Prelijepa stvar u vašoj zemlji jeste što ne morate putovati mnogo kako bi doživjeli različita iskustva. Na sjeveru je dosta industrijskog, što nas podsjeća na Manchester, naš rodni grad, dok južni dio odiše Mediteranom kojeg volimo. Odemo u Sarajevo, osjećaj je poznat i uzbudljiv, odemo na sjever u planine, savršena brda i šume. Osjećamo se razmaženo jer možemo u samo nekoliko sati doživjeti toliko različitih iskustva, a da i ne izađemo iz jedne zemlje.
Španija je bila prelijepa, no primjerice, mi smo živjeli u Malagi, te nam je trebalo 12 sati da se vozimo do određenog mjesta”, objašnjavaju. Ostanak u BiH je za njih već gotova odluka. Početkom ove godine su krenuli s kursevima jezika, sada već znaju ono osnovno. Mogu kažu, naručiti kafu i sporazumjeti se u trgovini. Nakon pet godina boravka ovdje plan je aplicirati za stalno državljanstvo, a u međuvremenu traže savršenu lokaciju za dom koji će biti u njihovom vlasništvu. ”Sviđa nam se ovaj dio oko Bune, Malo polje, te dio prema Žitomisliću. Priroda je fantastična i uvijek, u našim druženjima, pitamo domaće koju lokaciju bi oni izabrali za kupovinu”, navode.
-Slobodno vrijeme provode u prirodi i šetnjama uz rijeku Bunu sa svojim psom Peanuts, kojeg su udomili u Španiji. ”Ovo je udomljeni pas koji je najviše proputovao”, govore nam u šali. Uživaju i u vinima, što je također jedan od veliki pluseva, za ostanak ovdje. Na pitanje gdje su vina najbolja, složno odgovaraju: ”Crna u Španiji, bijela u Hercegovini”.
Kao jedini minus koji bi izdvojili jeste onaj birokratski. Začuđeni su količinom papirologije koja im je bila potrebna tokom registrovanja vlastite firme, te procedura oko ostanka u našoj zemlji. ”Primjerice, morali smo predati potvrdu o nekažnjavanju iz Engleske, gdje je sve digitalno, i online smo dobili certifikat koji ima kod za provjeru našeg dosjea. Odnijeli smo to ovdje i tražili su od nas da bude ovjereno pečatom, mi smo im rekli da to više i ne postoji u Engleskoj. Zatim su nas uputili u Ambasadu, otišli smo ponovo u Sarajevo, u kojoj smo na našu potvrdu dobili pečat. Ipak, trudimo se biti pozitivni i više smijati takvim stvarima, nego praviti pritužbe. U konačnici, mi smo gosti u ovoj zemlji, i tu smo da poštujemo pravila koja postoje”, govore.
Na pitanje, ali i pitanja svojih prijatelja i porodice, kako to da su odlučili upravo za Bosnu i Hercegovinu, odgovaraju: ”Obzirom na našu sklonost putovanjima, shvatili smo kako u ovoj zemlji u dva sata putovanja možete iskusiti brojne različitosti, i to nas je osvojilo. Mi kažemo da smo napravili istraživanje i to je naš izbor. U posljednjih deset godina proputovali smo 48 država. Mnogi kažu da bi željeli živjeti u Engleskoj, jasno nam je to, no prije svega, Engleska je jako skupa. Šoljica kafe je oko 4-5 funti (1 £ iznosi 2.2 KM), i kvalitet života je loš. Ljudi su nesretni, ni politika nije ništa bolja. Znamo da je ovdje politika loša, no i gore nije ništa bolje. Dosta je tenzija i kompleksnosti. Briljantno je to mjesto, no postoje životna očekivanja koja su strašna. Rad je prioritet, a život je na drugom mjestu. Mentalno zdravlje ljudi je dosta loše, balans koji smo dobili kad smo se preselili je neprocjenjiv. I dalje je rad važan, no nije sve”, govore.
Objašnjavaju kako se u Engleskoj dosta ulaže u materijalne stvari, skupe automobile, nekretnine…s mišlju da te upravo takve stvari čine sretnim. ”U konačnici, završiš radeći za velike kredite, s onim što si mislio da te čini sretnim, a u biti si nesretan. Ovdje ljudi ne brinu toliko za materijalnim, prioritet su im prijateljstvo, porodica, zajednica, druženje i to je sasvim drugačiji životni stil. Ovdje možemo u sred dana zastati i popiti kafu, dok bi tamo bili promatrani kao ljenčine, da smo neuspješni jer ne radimo sedam dana u sedmici. Ljudi su ovdje vrijedni, ali znaju i uživati u svom vremenu”, zaključuju.
Iako im nedostaje porodica i prijatelji, govore kako istovremeno jedan dio njih želi da što više ljudi zna za ovo mjesto, a onaj drugi da ne sazna niko. ”U protivnom, bit će ovdje previše bučnih Engleza, a upravo od njih smo i pobjegli”, govore.
