Političke snage u RH može se samo pozvati da potpuno jasno stanu na stranu umjerenih civiliziranih snaga u Bosni, Evropi i SAD-u

Zastupnik njemačkog CDU-a Michael Brand kritizira u razgovoru za DW politiku Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. On je predsjednika Zorana Milanovića nedavno nazvao „ekstremističkim ultranacionalistom“. Milanović je uzvratio – uvredama.

DW: Gospodine Brand, hrvatski predsjednik Zoran Milanović je, kako ste nedavno rekli u intervjuu za jedan berlinski list, „ekstremistički ultranacionalist”. Na temelju čega je po Vašem mišljenju zaslužio da ga tako nazivate? Što ga to konkretno čini ekstremističkim ultranacionalistom?

Michael Brand: Hrvatska je prijateljska zemlja čiji je aktualni predsjednik ultranacionalist, zato što je oko brojnih političkih pitanja regije preuzeo stavove drugih ultranacionalista. Radi se o ljudima koji, kao i on, doprinose destabilizaciji i ugrožavanju mira na Balkanu. I sad je došlo vrijeme da mi to igranje s vatrom nazovemo pravim imenom.

Kao predstavnik Savezne Republike Njemačke, koja ima odlučujući udio o tome da Hrvatska postoji kao država, ja više nisam spreman dozvoliti tim opasnim protagonistima, koji ugrožavaju mir i na mom kontinentu, u Evropi, da se lahkomisleno igraju vatrom bez ikakvog suprotstavljanja. Gospodin Milanović je već kao premijer negativno upao u oči i tada je uspio postići da su se njemačko-hrvatski odnosi, pa i odnosi Hrvatske prema Evropskoj uniji razvijali ekstremno negativno. Kao što je poznato, tadašnja savezna kancelarka Angela Merkel se zbog njegovog kršenja evropskog pravnog poretka morala energično zauzeti za poštivanje evropskih načela, odnosno zauzeti protiv Milanovićeve vlade.

Hrvatski predsjednik je u posljednje vrijeme zaoštrio retoriku pogotovo po pitanju reforme izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, spominju se čak i ultimatumi oko ulaska Finske u NATO. Ali Milanović nije u tome usamljen, i vlada Republike Hrvatske inzistira na reformi izbornog zakona u Bosni i Hercegovini. Retorika premijera Andreja Plenkovića je doduše drugačija, baš kao i metode, koje ipak ne nailaze uvijek na odobravanje ni kod najvažnijih partnera u inozemstvu. Kako se na hrvatsku politiku prema Bosni i Hercegovini gleda u Berlinu?

Ako se gospodin Milanović ne može ponašati civilizirano, ako ga se često registrira prije svega zbog prijetnji i radikalnih izjava a ne zbog suverene hrvatske i evropske politike, onda to doduše govori protiv njega lično, ali ne i protiv Hrvatske kao jednog od važnijih partnera Njemačke u regiji.

No, treba reći i da je u ovom trenutku politika Hrvatske prema Bosni i Hercegovini nažalost obilježena i činjenicom da se nanosi osjetna šteta opravdanom zahtjevu svih građana Bosne i Hercegovine po pitanju odgovarajućeg predstavljanja u demokratskom procesu, i to zbog prevelike spremnosti na kompromise, te jednim dijelom i zbog aktivne podrške radikalnim, nacionalističkim snagama u Bosni i Hercegovini.

U Njemačkoj i u drugim zemljama EU-a raste doza začuđenosti pa i ljutnje zbog toga što se aktualna hrvatska vlada, koja je na glasu kao umjerena i evropska, u BiH očito našla u savezu s ultranacionalistima.

Srpski ultranacionalizam je Balkan gurnuo u četiri dijelom i stravična rata, kao što se to u Hrvatskoj itekako zna na temelju vlastite patnje. U jednom od tih ratova je učestvovalo i tadašnje hrvatsko vodstvo pod predsjednikom Franjom Tuđmanom, s ciljem podjele susjedne Bosne i Hercegovine. Takve ultranacionalističke stavove, koji u svojoj srži ugrožavaju mir i stabilnost na jugoistoku Evrope još uvijek su može naći u nekim dijelovima hrvatske politike, na primjer kod predsjednika države – ali ne samo tamo. Takvi stavovi, pogotovo sada nakon ruskog napada na Ukrajinu, nailaze na potpuno promijenjenu situaciju, i to uz potpuno nerazumijevanje u Njemačkoj i Evropi.

Političke snage u Hrvatskoj može se samo pozvati da potpuno jasno i jednoznačno stanu na stranu umjerenih civiliziranih snaga u Bosni i Hercegovini i u Evropi, pa i u SAD-u. S takvim držanjem se opravdane zahtjeve hrvatskih i drugih građana Bosne i Hercegovine može puno učinkovitije i sigurnije jačati, nego da se jačanje položaja Hrvata u BiH traži u nesretnom savezu sa srpskim ekstremistima – što će na koncu dovesti samo do slabljenja hrvatskog faktora i ugrožavanja mira.

Hrvatski predsjednik Milanović je po svemu sudeći pažljivo pročitao Vaš nedavni intervju za berlinski list „taz” u kojem ste ga nazvali ultranacionalistom. On se, blago rečeno, ne slaže s tom kvalifikacijom i sve one koji ga smatraju nacionalistom ili ultranacionalistom nazvao je budalama, imbecilima, čak i plaćenicima. U tom je kontekstu spomenuo i Vaše ime.

Svako se prezentira onako kakav je. Gospodin Milanović je u više navrata pokazao što je i kako razmišlja. Lista ljudi koje je on već izvrijeđao je toliko duga da je vjerovatno ni on sam više nema u glavi. Ali ja ni u kom slučaju ne želim učestvovati u tom prljavom takmičenju.

No što se tiče Hrvatske, jedan takav državni poglavar na međunarodnoj sceni ne znači nikakvu korist, već više nanosi veliku štetu. Mi u Njemačkoj i u Evropi se možemo samo nadati da je to sasvim jasno drugim čelnicima ponosne Republike Hrvatske, te da oni mogu ograničiti štetu.

(DW/MiruhBosne)