Plodna posavska ravnica i radišni ljudi poznati su po proizvodnji mnogih poljoprivrednih kultura, a među njima uspješno rađaju lubenice i dinje.
Građani rado kupuju i uživaju u domaćim slasnim proizvodima, koji na posavskim poljima uspijevaju i u devetom mjesecu.
Porodica Krištić iz Boka proizvodnjom lubenica bavi se 30-ak godina i u prosjeku imaju 2-3 hektara pod ovom kulturom. Iz ljubavi su krenuli u ovaj nimalo lahak i neizvjestan posao, a trud se ove godine isplatio.
„Ova je godina za mene dobra. Lijepe su lubenice i prinosi, dobro je, nije bilo leda. Imam prijatelja koji je zahvatio led, žao mi je, desilo se što se desilo, a i meni se to isto znalo dešavati. Riskantno je – može biti da je uspješno, a možee biti i da je neuspješno“, kaže Ilija Krištić.
Budući da je tvornica na otvorenom, i ovu proizvodnju prate brojni problemi, a bez svakodnevnog navodnjavanja, nema ni očekivanog uroda. Najveća ubrana lubenica na njihovom polju imala je 20 kg. I pored toga ne odustaju i sretni su kada im se zadovoljni kupci vraćaju – poput Nade Džoić, iz Donje Mahale – jer prepoznaju i cijene domaće. Za dobru lubenicu ne žale izdvojiti 1 KM za kilogram jer znaju da kupuju provjereno i kvalitetno, što je Krištićima velika satisfakcija za uloženi trud.
Ilija smatra da bi prodaja bila i bolja da nije konkurentnih uvoznih lubenica, čija je cijena nerijetko niža od domaće: „Ima ih dosta. Nas dvojica proizvodimo ovdje, to je možda svega 10 posto od proizvodnje, a ostalo je sve iz uvoza. I nama se, evo, već stvaraju viškovi ovdje, ne možemo stići prodati sve“.
Sami proizvode, sami i prodaju lokalnim kupcima. Iako za lubenicu dobivaju poticaj, izdaci su, kaže ovaj poljoprivrednik, veliki, od zakupa zemljišta i repromaterijala, do radne snage. Stoga najveći dio posla obave on i supruga i nije im teško, ističe Ilija, samo da ih dobro zdravlje služi.
Videoprilog FTV.
