Raseljena palestinska učiteljica nije sputana izraelskim ratom – ‘Učiću djecu dok sam živa’

2020. godine, Asma Mustafa, palestinska profesorica engleskog iz Gaze, osvojila je Global Teacher Award nakon što se takmičila protiv hiljada nastavnika iz 110 zemalja. 

Uprkos tome što živi u blokiranoj enklavi sa ograničenim pristupom vanjskom svijetu, Mustafa je predstavila kreativne ideje za podučavanje engleskog jezika kroz igre i imaginarna putovanja širom svijeta. 

Četiri godine kasnije, Mustafa je prisilno raseljena u oblasti Al-Mawasi u Rafi, ali ona ostaje prkosna dok izraelski rat nastavlja da uzima danak u svim aspektima palestinskog života.

Mustafa je do sada tri puta bila primorana da se evakuiše. Prvi put kada je bila raseljena, napustila je svoju kuću na sjeveru Gaze i potražila utočište u školi na jugu.

“Nakon evakuacije u školu, moja porodica i ja ostali smo u tamošnjoj biblioteci. Bilo je puno knjiga. Prvo sam počeo čitati knjige svojoj djeci i djeci svojih rođaka”, rekla je Mustafa za Middle East Eye.

Nije joj trebalo mnogo vremena prije nego što je odlučila da svojim znanjem i iskustvom pomogne još djece koja su također morala da se evakuišu u istu školu. 

“Rekla sam svim roditeljima u toj školi da ću koristiti učionicu svakog dana u 15:00 kako bih djeci dala čas kako bih im pomogla da se nose sa ratom oko sebe i pokušala da im dam osjećaj rutine”, rekla je ona.

“Dobijam knjige iz biblioteke i čitam priče, a onda zajedno razgovaramo. Takođe se trudim da ih naučim malo engleskog vokabulara jer sam profesor engleskog već 16 godina.”

Al-Mawasi se nalazi u blizini granice s Egiptom. Tokom rata, ovo područje je označeno kao sigurna zona od strane Izraela, ali je sada u opasnosti od napada jer se čini da je invazija Rafa neminovna. 

Stotine hiljada ljudi evakuisalo je sjeverne dijelove Gaze u al-Mawasi, i trenutno tamo žive u improviziranim šatorima. 

Ipak, isporuka humanitarne pomoći ostaje veoma ograničena u ovoj prenaseljenoj oblasti. Visoki zid prekriven bodljikavom žicom, koji se lako može uočiti, odvaja područje od egipatskog Rafaha. 

Nakon što je dva mjeseca vodila svakodnevnu nastavu u školi, izraelski bombaški napadi su se pojačali u tom području. Još jednom je Asma morala napustiti mjesto koje je stvorila kao dom i razred koji je njoj i djeci tamo dao određenu stabilnost. 

Ovaj put nije imala kuda da ode. Tako su se, zajedno sa njenom porodicom, evakuisali na sam jug Rafaha, u Al-Mawasi, i na kraju živjeli u šatoru koji biva poplavljen svaki put kada pada kiša.  

“Čim sam se smjestila u ovaj šator i shvatila šta nam se dogodilo, odlučila sam da nastavim ono što sam započela u školi jer su opet ovi šatori puni djece koja nisu išla u školu od oktobra”, dodala je.

Mustafa, kao i više od dva miliona stanovnika Gaze, bore se ne samo da pronađu sigurnost i zaklon od izraelskih metaka i bombardiranja, već i da pronađu osnovne stvari poput struje, hrane, vode, lijekova i higijenskih proizvoda. 

“Gledam na djecu oko sebe i razmišljam o njima kao o blagu”, rekla je, opisujući svoju motivaciju da volontira kao učiteljica tokom rata.

„Nikada ne bi trebalo da prestanu da uče. Vjerujem da ako ova djeca izgube svoje osnovno pravo na obrazovanje, tada će biti izgubljena i budućnost Palestine. 

“Moja dužnost kao nastavnika je da brinem o mozgu učenika i podstičem ih da se bore za svoja prava i svoje obrazovanje bez obzira na okolnosti.”

‘Nedostaju mi ​​školski udžbenici’

Mustafa vjeruje da su djeci Gaze prijeko potrebni sklonište, hrana i voda, ali i njihova “srca i mozak jednako treba paziti” posebno tokom mentalnih nevolja rata. 

Dok se djeca širom svijeta raduju školskim praznicima i vikendima kako bi se odmorila od školskih obaveza, ironično, djeca u Gazi se raduju povratku u školu, rekla je ona.

“Volim gospođu Asmu Mustafu. Ona je tako zabavna. Puno nam je pomogla dok smo ovdje u šatorima. Ona nam čita priče i onda o tome razgovaramo s njom, ali ja bih ipak volio da se vratimo u naše učionice i normalno učimo”, rekao je Lama Kishko, jedno od djece koja pohađaju Mustafinu nastavu i koja je također nekoliko puta bila prisilno raseljena.

„Nedostaju mi ​​školski udžbenici, pa čak i da radim domaće zadatke. Ovaj rat nas je sve psihički pogodio. Umorna sam i samo želim da se to završi kako bih se vratila svom normalnom životu”, rekla je za MEE.

Nahida Dalloul, još jedna mlada djevojka koja živi u obližnjem šatoru, također je odlučila da pohađa Mustafine svakodnevne časove.

„Želim da idem na časove jer četiri mjeseca ništa nisam naučila. Želim naučiti. Voljela bih da mogu da pišem u sveske, da vidim svoje drugove iz razreda i svoje nastavnike, da pišem na tabli i crtam. Voljela bih da mogu sve to ponoviti”, rekla je. 

Mustafini časovi su stekli divljenje među roditeljima. Kažu da je stvorila atmosferu koja je uspješno skrenula pažnju njihove djece sa rata. Njeni časovi su pomogli djeci da se upoznaju i steknu prijateljstva. 

Otac čija ćerka takođe pohađa Mustafinu nastavu smatra da je nagrađivana učiteljica skinula veliki pritisak sa ramena roditelja.

On kaže: „Asmina nastava je pomogla da se stvori život za ovu djecu. Umjesto stalnog pričanja o ratu i potrazi za vodom, djeca se vraćaju u šator s nekim novim pričama koje će podijeliti s nama.

“Čak i nakon što se čas završi, djeca ostaju zajedno i igraju se.”

Uz eskalaciju izraelske operacije na jugu i prijetnje širenja izraelske kopnene operacije u Rafi, Mustafa i njeni učenici su u stalnoj brizi da opet moraju izgubiti ono što su stvorili u tom području.

Oni su zabrinuti da će biti primorani da se presele negdje drugdje i da izgube onaj osjećaj zajedništva koji su pronašli. 

Međutim, Mustafu ne smeta ovaj strah.

“Ja ću učiti djecu dok sam živa i gdje god me ovaj rat natjera da idem”, rekla je.