Sahat-kula u Gračanici – Gračanički kosi toranj

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2003. godine, proglasila je „Povijesnu građevinu – Sahat-kula u Gračanici“, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Sahat-kula u Gračanici se nalazi u centru čaršije.

Sahat-kule su najčešće građene u središtima gradova, odnosno u čaršijama. Najčešće uz džamije, kao zadužbine pojedinih vakifa.

Sahat-kule su visoke građevine četvorne osnovice, zidane najčešće kamenom i pokrivene šatorastim krovom. Ispod krova sahat-kule, najčešće se nalazi vijenac, a ispod njega četiri otvora okrenuta na sve četiri strane, gdje se nalazi sat sa napravom za otkucavanje vremena. Satovi su spojeni sa zvonom.

Svaka sahat-kula imala je po jednog službenika, koji je navijao sat. Popravku mehanizama su vršile zanatlije sahačije, zildžije su pravile zvono a muvekiti su računali vrijeme.

Za osmanske uprave u Bosni i Hercegovini je izgrađena 21 sahat-kula: dvije u Sarajevu i Travniku, i po jedna u: Banjoj Luci, Donjem Vakufu, Foči, Gornjem Vakufu, Gračanici, Gradačcu, Livnu, Jajcu, Maglaju, Mostaru, Nevesinju, Počitelju, Prozoru, Pruscu, Sarajevu, Tešnju, Trebinju i Stocu. Novija istraživanja potvrđuju postojanje sahat kule i u Dolnjoj Tuzli (danas Tuzli).

Naselje Gračanica je nastalo u srednjem vijeku, u blizini rudnika željeza. Godine 1520. je definitivno pod osmanskom upravom. Prvo je središte nahije Sokol a sjedištem prostranog kadiluka postaje 1572. godine i to od rijeke Spreče do rijeke Save obuhvatajući područja oko sljedećih naselja: Srebrenik, Gradačac, Orašje, Modriča i Šamac. Od 1600. godine postaje značajno bosansko sjedište trgovine i zanatstva i ima čaršiju i najmanje osam mahala i isto toliko džamija i mesdžida.

Na današnjem prostoru i sa sadašnjim osnovnim urbanim svojstvima, gračanička čaršija počela se razvijati poslije 1697. godine kada je austrijska vojska pod vodstvom princa Eugena Savojskog, na svom pohodu dolinom Bosne, do temelja opustošila i spalila Gračanicu i mnoge druge gradove i naselja (Doboj, Maglaj i Sarajevo). Ovaj događaj je bio prekratnica u prostornom i urbanom razvoju gračaničke kasabe i njene čaršije, poslije čega ona dobija novi izgled, koji je u osnovi zadržala do danas. Glavne urbane sadržaje, uglavnom građene od kamena, u gračaničkoj čaršiji podiže Ahmed paša, koji se tamo nastanio nakon pada Budima (1686. godine) i po tome je prozvan Budimlija. Za njegovo ime vezuje se izgradnja čaršijske džamije, sahat-kule, hamama, hana i velikog broja dućana i zanatskih radnja.

Sahat-kula u Gračanici ima osnovu čije su stranice dimenzija približno 3,60 x 3,60 m. Objekt je izgrađen od kamena i zidovi su, kao i kod ostalih objekata ovoga tipa, vrlo masivni i prosječne debljine 80 cm. Visoka je 27,0 m i po tome druga po visini u Bosni i Hercegovini.

Više puta je obnavljana. U velikom požaru koji je zahvatio čaršiju 1812. godine sahat-kula je bila znatno oštećena, pa je renovirana i obnovljena, što svjedoči jedan rukopis sačuvan u gračaničkoj medresi.

Sljedeća je popravka bila 1952. godine i tom prilikom je izmijenjen pokrov, popravljene su stube, izvršeno je žbukanje fasade i montirani su satovi.
Najnovije je popravke izvršila Općina Gračanica 2003. godine, kada je urađena rekonstrukcija krova, stavljen novi bakreni pokrov i popravljeno unutrašnje stubište. Također je postavljen savremeni sat.

Ova sahat-kula je simbol Gračanice. Još od vremena izgradnje je nagnuta na jednu stranu, te predstavlja svojevrsni gračanički kosi toranj. Sahat-kula zauzima i centralno mjesto na grbu Općine Gračanica.

Uz ostalo naslijeđe u gračaničkoj čaršiji, sahat-kula je i značajan kulturni i turistički motiv.

Izvor