Samir i Sutka El-Barawy iz Gaze: Tamo je genocid, tijela su na ulicama i pod ruševinama

Samir i Sutka El-Barawy iz Gaze: Tamo je genocid, tijela su na ulicama i pod ruševinama

Supružnici Samir i Sutka El-Barawy su među pet porodica iz Gaze koje se nalaze u Izbjegličkom kampu Salakovac u Mostaru, gdje su smješteni državljani Bosne i Hercegovine i njihovi srodnici iz Gaze. U Salakovcu se nalazi pet porodica – 14 punoljetnih osoba i 15 djece, javlja Anadolu.

Oni su prošle sedmice evakuisani iz Gaze u grupi bosanskohercegovačkih državljana i njihovih srodnika.

Ispričali su o strahotama kroz koje su prošli od 7. oktobra kada su počeli izraelski napadi na opkoljenu enklavu – Pojas Gaze. U Gazi su imali lijep život, bavili su se poljoprivredom, uzgajali su jagode i izvozili ih u Evropu. Sada ne žele da se više vrate u Gazu. Žele, kako su poručili, da prožive ostatak života u miru.

Samir El-Barawy, sa sjevera Gaze, jedno vrijeme je živio u Bosni i Hercegovini. Oženjen je Bosankom Sutkom. Međutim, skoro 32 godine žive u Gazi, a u Bosnu i Hercegovinu su dolazili samo na kratko.

Kako je kazao, od 7. oktobra su doživjeli genocid u Gazi.

“Nikada ranije nismo bili u takvoj situaciji, ne mogu opisati tu situaciju. Grozna situacija. Mrtvi na ulicama, tijela žena i djece. Ima ljudi koji su upisani u knjigu mrtvih pri rođenju. Djecu nisu stigli ni da upišu da su rođena, a ona su već bila mrtva. Genocid je to. Hvala Bogu, pa smo se izvukli i da smo se spasili”, ispričao je El-Barawy.

On je sa porodicom peti dan od početka izraelskih napada napustio sjever Gaze i otišao na jug.

“Peti dan su bacali neke papire iz aviona. Rekli su nam da idemo na jug i otišli smo. Kćerka je radila u Indonezijskoj bolnici, otišao sam i po nju. I ona je sa porodicom otišla sa mnom i sa suprugom”, pojasnio je El-Barawy.

Niko od stanovnika Gaze nije mogao ni sanjati da će se desiti nešto ovako.

“I ranije se slično dešavalo. Navikli smo da se napadi događaju pet, šest dana i prestanu. Bila je velika panika. Nismo znali šta se dešava, nismo znali ko nas napada. Znamo samo da su nas bombardovali iz zraka, s mora i tenkovi su bili tu”, prisjetio se El-Barawy.

Ono što gledamo na televiziji o dešavanjima u Gazi je ništa u odnosu na stvarno stanje.

“Tijela su pod zemljom, leševi su pod srušenim kućama. Psi jedu tijela na ulicama. Ne daju da se uzmu tijela sa ulice, hitna pomoć ne može proći da uzme te ljude. Kada smo išli od sjevera na jug, ubijali su ljude bez ikakvog razloga, to su bili civili. Niko nije bio naoružan. Iz kuća smo izašli bez cipela”, istakao je El-Barawy.

Prema njegovim riječima, u Gazi se nemaju gdje vratiti.

“Želim da štitim svoju porodicu, sve je otišlo, kuća i zemlja su uništeni. Nemam više posla. Hoću da živim ostatak života u miru. U Gazi smo uzgajali jagode, bavili smo se poljoprivredom. To smo izvozili u Evropu”, dodao je El-Barawy.

Njegova supruga Sutka kaže da su sretni sada i da su dobro. Zahvalila je svima koji su im pomogli da se evakuišu iz Gaze.

“Najbitnije je da smo svi živi i zdravi. Molimo dragog Boga da svi Palestinci budu živi i zdravi sa svojim porodicama”, ispričala je Sutka koja je rodom iz Bosne i Hercegovine, a 33 godine živi u Palestini.

Kako je kazala, u Gazi se uvijek pucalo, čuju se zvuci…

“Uvijek je bilo straha, ali ovaj put je bilo drugačije. Ujutro sam ustala na posao, sretna, spremila odjeću, sređivala sam se, a onda sam čula neke zvuke. Muž je rekao: ‘Rat.’ Iz zraka su nam jedan dan bacili letke da moramo napustiti sjever Gaze. Mislili smo da hoće da nas uplaše i odlučili smo da ne idemo. Za 15 minuta dobili smo poruke da izlazimo. Rekli su da uzmemo samo najpotrebnije. Ništa nisam uzela jer smo mislili da ćemo se vratiti”, kazala je Sutka.

Bila je sabrana jer su sa njom bila i unučad.

“Uzeli smo stvari za bebe. Tako smo izašli. U pola sata dok smo hodali vidjeli smo užasne stvari. Našli smo školu u kojoj su rekli da ne treba da se bojimo. U nju je moglo stati oko 1.500 učenika, nas je bilo 9.500, a uz taj broj je bilo sigurno onih koji nisu bili upisani. U jednoj učionici je bilo po 20 porodica. Nisu to bosanske porodice po jedno, dvoje djece, to je po sedmoro, osmoro djece. Imali smo jedno vojno ćebe. Užasno je bilo, djeca moraju jesti. Ideš po pet kilometara da stojiš u redu po četiri sata da uzmeš hljeb, a granatira se”, ispričala je Sutka.

Kako je kazala, bila je u strahu da neće imati hrane za djecu.

“U toalet smo išli kroz otpadne vode”, ispričala je Sutka.

Porodica El-Barawy kaže im je dobro u Bosni i Hercegovini. Nadaju se boljem sutra za njih i njihovu unučad i djecu.

Previous Obračun s Danom državnosti Bosne i Hercegovine na režimski način
Next Izrael je 'teroristička država, režim aparthejda', kaže sin izraelskog generala

You might also like

ŽIVOT

Bihać: U sevdahu Ahmet sa Dragicom obnovio Točak vodu u svojoj Brekovici

Ahmet Bajrić, poznati izvođač sevdalinke, zajedno sa suprugom Dragicom, obnovio je u rodnom naselju Brekovica u Bihaću vodu – Točak, sa kojom se, kako kaže, kao dijete kupao. Radi se

ŽIVOT

Halil Smajić pronašao 3.300 maraka, novac vratio vlasnici: ‘Njena suza, ali i sreća za mene su najveća nagrada’

Halil Smajić iz Sarajeva je prije nekoliko dana pronašao kovertu u kojoj je bilo 3.300 KM, a  vraćanjem novca stvarom vlasniku pokazao je dobročinstvo i poštenje, osobine koje krase vjernika. 

ŽIVOT

Nana Saliha dobija novi dom (Video)

Priča o teškom životu 85-godišnje Salihe Bešić iz naselja Faljići kod Zavidovića, koja je prije nekoliko dana objavljena na programu BHT-a, dobila je pozitivan epilog. Uz pomoć dobrih ljudi u