Aneksija Sandzaka i posrbljavanje poturčenih – međusobno zavađenih – Bošnjaka
Halalim im fabrike i aerodrome u Srbiji, i uz to još i vrijeđanje inteligencije, u ime svih nas koji puno više od pravljenja mantija i ćevapa znamo i umijemo…
Definitivno, ne čudi me ni to da većina našeg naroda i dalje živi bez poznavanja svoje prošlosti, jer naši najbolji sinovi su već odavno pali, u tuđim bitkma, za tuđe interese, pod tuđom zastavom – braneći Istanbul i Beograd…
A, od ove preostale sirotinje i NEJAČI se ne očekuje niša drugo osim da, besposlena, stoji pored raskrsnice i ljubi ruku svakome ko joj se uspje predstaviti kao neko ko je od nje jači ili pametniji…
Srpski lider i turski lider, jučer u Novom Pazaru, nisu dali nijednom Bošnjaku da sa njima dvojicom, rame uz rame, prošeta gradom.
Ne, namjerno nisu… jer tada bi se porobljena NEJAČ mogla (barem nakratko) osjetiti slobodnijom i JAČOM.
E, ta opljačkana nejač će, nadam se, doći pameti i početi više poštivati sebe i svojega ili će nastaviti da tamara u zoni preživljavanja, bez svoga lidera, pod tuđom čiszmom, diveći se tuđim autoritetima…
A, tek neke buduće generacije Bošnjaka će, budu li sloboni ljudi, izučavati naše sadašnje stanje u kojem SLUŽBE dvije spomenute okupatorske sile ukrve/zavade Bošnjake (jednog sa drugim), a onda im dijele bicikla i drže ders o tome da je pravi BERIĆET tek u međusobnoj slozi i jedinstvu…
Oni su već danas otišli svojim poslom, a NAMA preostaje da, katkad, navratimo do one raskrsnice i prisjetimo se kako nam je lijepo bilo dok smo se slikavali pored njih, a oni u nama vidjeli tek nepismenu rulju kojoj nije mrsko braniti tuđe interese a koja se da lako vodati i po tuđim ratištima…
Autor: Hako Duljević
