Sarajevski umjetnik u brazilskim školskim knjigama

Sarajevski umjetnik Nijaz Gojak postao je dijelom brazilskog sistema obrazovanja i izučavanja modernog slikarstva. Da li je to još jedna priča o tome kako se domaći rad više cijeni u inostranstvu nego u našoj državi?

Nijaz je prethodnih godina gradio karijeru likovnog umjetnika pod uticajem neoplasticizma, prije svega holandskog slikara Mondriana. Njegov rad Mona Lisa iz 2009. godine, kao dio diplomskog rada na temu “Slikarstvo tradicije” sa Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, danas se nalazi u brazilskoj knjizi Književnost: trening modernog čitatelja. Rad kojeg je želio nazvati Sarajevska Mona Lisa izlagao je putem interneta na online galerijama, gdje je i primijećen od strane autora knjige.

Autor knjige i profesor Fernando Marcilio iz brazilske izdavačke kuće “Vereda digital” kontaktirao je sarajevskog umjetnika i putem e-maila izrazio želju za dopuštenje za objavu Nijazove edicije Mona Lise u izdanjima udžbenika o historiji umjetnosti za brazilske srednje škole. Nijaz je sa oduševljenjem prihvatio prijedlog, pa je zatim na adresu profesora Marcilia poslao fotografiju platna u visokoj rezoluciji kako bi printano izdanje što efikasnije izgledalo.

Gojakova ‘Mona Lisa’ postala je dio brazilskih udžbenika

Fernando Marcilio je brazilski teoretičar moderne umjetnosti. Više od 30 godina naučnog rada iz oblasti umjetnosti je iza njega. Vrši komparaciju umjetnosti i vrijednosti pojma “sada” i “uvijek” kroz dijalog u svim dobima historije. Spremajući učenike za novi nivo studija uspijeva dobiti informacije iz rada kao najosobnija tumačenja, odakle se povezuje sa literaturom moderne književnosti 20. stoljeća.

Izbjeglica u vlastitom gradu

Nijazu je danas čast, jer je njegov rad postao dijelom brazilskog sistema obrazovanja i izučavanja modernog slikarstva, pa ga takvo svjetsko priznanje podsjeća na same početke kada se u ratnom Sarajevu odlučio da pohađa Srednju školu primijenjenih umjetnosti zajedno sa prijateljima s kojima je dijelio dobro i zlo ratne svakodnevnice.

“Početkom rata u Sarajevu sam postao izbjeglica u vlastitom gradu. Preživio sam bolno iskustvo, jer sam ostao bez najbližih članova porodice. Iako je rat bio stvarnost tadašnje generacije umjetnika iz mog razreda, uspijevali smo provoditi vrijeme u učenju i podučavanju novih tehnika likovne umjetnosti i samostalnih kreacija. Kao mladi srednjoškolci družili smo se i velike odmore provodili u parku preko puta Doma Armije, te u lokalnom kafiću ‘Ćumez’ i dvorištu ‘Metalac’. Nakon završetka rata upisao sam Akademiju likovnih umjetnosti i diplomirao na temu ‘Slikarstvo tradicije'”, govori Nijaz.

Nijazovi radovi motivi su i na suvenirima koji se nude gostima Sarajeva

Danas radi u Narodnom pozorištu gdje kao likovni umjetnik ispunjava i realizuje ideje i mašte scenografa. Na taj posao gleda kao mogućnost da u saradnji sa raznim profilima scenografa stiče nova iskustva i znanje. Međutim, u nedostatku prostora za ostvarenjem životne egzistencije, obzirom na već uobičajeno težak položaj kulturnih radnika i umjetnika u Bosni i Hercegovini, Nijaz se odlučio na sve načine boriti sa svakodnevnicom.

Simboli Sarajeva i Mostara

“Odlučio sam da sarajevskim turistima stvaram autentične suvenire sa bosanskim motivima, koje će oni kupovati i nositi u vlastite domove širom svijeta. Moj stav je da turistima trebaju pravi autentični suveniri, a ne uvezeni”, kaže Nijaz.

Umjetnost u obliku suvenira (magneti, šoljice za kafu, cekeri i majice) upotpunjena je motivima, odnosno simbolima Sarajeva od Sebilja do Starog Mosta u Mostaru. Nijazova ljubav prema Mondrianovim djelima koje čini kompozicija u crvenom, žutom i plavom, oslikala se na suvenirima kojima želi oduševiti sarajevske turiste.

Koristeći se predmetima od svakodnevne upotrebe počeo je da stvara priču o vlastitom biznisu koju prepoznaje Ministarstvo turizma i okoliša Federacije BiH, pa je na konkursu učestvovao sa projektom “Iskaži i pokaži svoj potencijal”. Novčanim sredstvima od uspješnog projekta kupio je mašine za vlastitu proizvodnju suvenira. Radovi se na mašinama mogu aplicirati u tekstilu, drvetu, staklu i slično. Suvenire prodaje na štandovima i u radnjama na Baščaršiji. U Mostar i Počitelj vrši isporuke. Kupci su turisti iz zapadne Evrope, bh. dijaspora i bliskoistočne i arapske zemlje.

Velika čast

Dok se sarajevski likovni umjetnik bori sa ovdašnjom svakodnevnicom čast mu je što je priznat u dalekom Brazilu i što će služiti tamošnjim srednjoškolcima.

“Velika mi je čast biti u brazilskom sistemu obrazovanja i izučavanja modernog slikarstva. Napokon je moj rad priznat u svijetu i mislim da sam time dobio vjetar u leđa da stvaram nove kreacije. Nadam se da će moj rad poslužiti brazilskim srednjoškolcima i da će im značiti u vlastitom radu”, govori Nijaz.

Nijaz smatra da su umjetnici globalno neiskorišteni. A za umjetnike u BiH kaže da na sve moguće načine trebaju da stisnu zube i pokažu svoju vrijednost.

“Zar trebamo da uvozimo robu iz Kine koju rade kineski umjetnici? Koji će umjetnik dotaknuti duh Bosne oslikan kroz Bosnu, ako neće Bosanac”, pita se.

Izvor: Al Jazeera