Saučesništvo u genocidu: Odakle Izrael dobija oružje

Više od 9.000 palestinskih žena ubijeno je od početka izraelskog rata protiv Palestinaca u pojasu Gaze. Majke su bile najveća grupa civilnog stanovništva koje je ubila okupaciona država, u prosjeku 37 dnevno od 7. oktobra.

Ove statistike palestinskog Ministarstva zdravlja u Gazi i Društva Crvenog polumjeseca, respektivno, prenose samo dio patnje koju je doživjelo 2,3 miliona Palestinaca u Pojasu. Ne postoji niti jedan dio palestinskog društva koji nije platio visoku cijenu u ratu, iako su žene i djeca podnijeli najveći teret, čineći preko 70 posto svih žrtava izraelskog genocida koji je u toku.

Iako su ove žene i njihova djeca ubijeni od ruke izraelskih vojnika, istina je da su ubijene oružjem koje su isporučili SAD i drugi zapadni saveznici Izraela. Sada nam je, međutim, rečeno da se svijet konačno okreće protiv Izraela.

Ovu tvrdnju najbolje je izrazila naslovnica časopisa Economist od 23. marta . Prikazivala je otrcanu izraelsku zastavu, pričvršćenu na štap i zasađenu u sušnoj, prašnjavoj zemlji. Bio je popraćen naslovom “Izrael sam”.

Slika, nesumnjivo ekspresivna, trebala je poslužiti kao znak vremena. Njegova dubina postaje još očiglednija ako se uporedi sa drugom naslovnicom iz iste publikacije ubrzo nakon što je izraelska vojska osvojila arapske teritorije u ratu u junu 1967., Palestincima poznata kao Naksa . “Uspjeli su to”, trubio je naslov tada. U pozadini je stajao izraelski tenk koji je ilustrovao trijumf koji je finansirao Zapad.

Između ova dva naslova mnogo toga u svijetu i na Bliskom istoku se promijenilo. Tvrditi da je Izrael sada sam, međutim, nije sasvim tačno, barem ne još.

Iako se mnogi tradicionalni saveznici Izraela na Zapadu sada otvoreno odriču njegovog ponašanja u Gazi, oružje iz raznih zapadnih i nezapadnih zemalja i dalje pristiže, hraneći ratnu mašinu dok ona, zauzvrat, nastavlja da ubire sve više palestinskih života. To nas tjera da se zapitamo da li Izrael zaista stoji sam kada su njegovi aerodromi i morske luke zauzetiji nego ikad primajući ogromne pošiljke oružja iz svih krajeva svijeta. Odgovor je jednostavan: ni najmanje.

Gotovo svaki put kada neka zapadna zemlja objavi da je obustavila izvoz oružja u Izrael, ubrzo nakon toga pojavi se naslov vijesti koji ukazuje na suprotno. Ovo se dešavalo više puta.

Prošle godine, na primjer, Italija je izjavila da blokira svu prodaju oružja Izraelu, dajući lažnu nadu da neke zapadne zemlje konačno doživljavaju neku vrstu moralnog buđenja. Nažalost, 14. marta, Reuters je citirao italijanskog ministra odbrane Guida Crosetta koji je rekao da se isporuke oružja Izraelu nastavljaju, na osnovu slabašne logike da bi prethodno potpisani ugovori morali biti “poštovani”.

Još jedna zemlja koja takođe “poštuje” svoje prethodne obaveze je Kanada, koja je 19. marta objavila da je, nakon parlamentarnog prijedloga, obustavila izvoz oružja u Izrael. Proslava onih koji se zalažu za okončanje genocida u Gazi tek je počela kada je, dan kasnije, Ottawa poništila odluku najavljujući da će i ona poštovati svoje obaveze.

Ovo pokazuje da neke zapadne zemlje nastavljaju da propovedaju nama ostalima sa svojom nepoželjnom mudrošću o ljudskim pravima, pravima žena i demokratiji, ali zapravo nemaju istinsko poštovanje ni za jednu od ovih vrijednosti.

Međutim, Kanada i Italija nisu najveće vojne pristalice Izraela; SAD i Nemačka jesu. Prema stokholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira, u deceniji između 2013. i 2022. Izrael je 68 posto svog oružja dobio od SAD-a i 28 posto od Njemačke.

Nijemci ostaju neometani, iako je pet posto ukupnog stanovništva Gaze ubijeno, ranjeno ili se vodi kao nestalo zbog izraelskog rata.

Ipak, američka podrška Izraelu je daleko veća, iako Bidenova administracija i dalje šalje poruke svojim biračkim jedinicama, od kojih većina želi da se rat zaustavi, da američki predsjednik čini sve da izvrši pritisak na Izrael da ga okonča.

Iako su od 7. oktobra javno objavljene samo dvije odobrene vojne prodaje Izraelu, te dvije pošiljke predstavljaju samo dva procenta od ukupnog američkog oružja poslanog Izraelu. Ovo je otkrio Washington Post 6. marta u vrijeme kada su američki mediji izvještavali o sve većem razdoru između američkog predsjednika Joea Bidena i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

“To je izvanredan broj prodaja u prilično kratkom vremenskom periodu”, rekao je bivši visoki zvaničnik Bidenove administracije za Post . Jeremy Konyndyk je došao do očiglednog zaključka da „izraelska kampanja ne bi bila održiva bez ovog nivoa američke podrške“.

Decenijama je američka vojna podrška Izraelu bila najveća od svih na svijetu. Od 2016. ova bezuslovna podrška eksponencijalno je porasla za vrijeme Obamine administracije i iznosila je 3,8 milijardi dolara godišnje.

Međutim, odmah nakon 7. oktobra, isporuke oružja Izraelu dostigle su nivoe bez presedana. Oni su uključivali bombe od 2.000 funti poznate kao 5.000 municije MK-84. Izrael je koristio ove bombe da ubije stotine nevinih Palestinaca.

Washington često tvrdi da istražuje izraelsku upotrebu američkog oružja. Međutim, prema Washington Postu , Bajden je predobro znao da je “Izrael redovno bombardovao zgrade bez čvrstih obavještajnih podataka da su to legitimni vojni ciljevi.”

Na neki način, Izrael je „samostalan“, ali samo zato što je njegovo ponašanje odbačeno od strane većine zemalja i naroda širom svijeta. Međutim, teško da je sama kada se njeni ratni zločini izvršavaju uz oružje i podršku Zapada.

Stoga, da bi se izraelska ofanziva u Gazi završila, oni koji nastavljaju održavati krvoproliće koje je u toku, moraju prekinuti opskrbu oružjem i municijom. Tada se Izrael mora smatrati odgovornim za svoje zločine, kao i svi dobavljači oružja, jer su saučesnici u genocidu.

Izvor: middleeastmonitor