Šesti bošnjački reis: Spaho je umro u februaru ’42.

Bio je čovjek od nauke i pera, spadao je u red najistaknutijih kulturnih i javnih radnika bosanskohercegovačkih muslimana svog vremena.

Fehim ef. Spaho, reisu-l-ulema Kraljevine Jugoslavije od 1938. do 1942. godine, autor je zapaženih analitičkih članaka i studija s temama iz bošnjačke historije , poliglot, vrstan i plodan prevodilac s orijentalnih jezika.

Proživio četiri režima i dva svjetska rata, obradio je više od 1.500 rukopisa teološke, historijske, pjesničke i druge građe i za štampu je potpuno priredio. Objavio je mnoštvo članaka, a prvi je na bosanski jezik preveo 1001 noć.

Preveo je i Husrevbegove vakufname, priredio je izdavanje rudarskog zakona sultana Sulejmana zakonodavca iz 1536. godine.

Ovih dana navršila se 77. godišnjica smrti reisa Fehim ef. Spahe. Rođen je u Sarajevu, u februaru 1877. godine a umro je 14. istog mjeseca 1942.  Prvi je sin hadži-Hasana ef. Spahe, muderisa Gazi Husrev-begovog hanikaha i kasnije nastavnika i upravitelja Šerijatske sudačke škole u Sarajevu.

Prema nekim izvorima, Spaho je karijeru u državnoj službi započeo je 1895. kao vilajetski arhivist u upravnom odjelu Zemaljske vlade u Sarajevu. Godine 1908. postao je vladin prevodioc, zatim sekretar, a 1920. preuzeo je dužnost načelnika islamskog odjela u Ministarstvu vjera u Beogradu. U Sarajevo se vratio 1923. kao viši vladin savjetnik za vjerska pitanja.

Naibom IVZ-a i predsjednikom Vrhovnog šerijatskog suda imenovan je 1936. godine. Dvije godine kasnije imenovan je za reisa.

Zagovarao je koncept tumačenja islama u skladu s razvitkom savremenog života.

Nakon što je iznenada preminuo u februaru 1942. godine dženaza je obavljena po nezapamćenom snijegu pa je noć prije ukopa dvjestotinjak čistača razgrtalo sarajevske ulice.

(NAP)