SPC je posljednji bastion velikosrpske politike, Miloševića je naslijedio Dodik

Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana mr. sci. Zijad Bećirović u intervjuu za novinsku agenciju Patria prokomentirao je skorašnju posjetu premijera Srbije Aleksandra Vučića našoj zemlji, naoružavanje Srbije, izjave patrijarha…. 

BEĆIROVIĆ: Sa Vučićem treba nastaviti saradnju, jer  je on prvi lider u Srbiji, sa kojim se može napraviti neka saradnja kada je u pitanju Bosna i Hercegovina.

Ako ništa drugo, mogu se spuštati međusobne tenzije protokolarnim posjetama. Komunikacija i saradnja su uvijek dobrodošle, posebno kada se to radi u nekom uvjetno rečeno prijateljskom ozračju kako se to odigralo u Sarajevu.

Vučić kao srpski nacionalista nikada neće odustati od zacrtanih ciljeva srpske politike i tu nema nikakve dvojbe.

PATRIA: S tim u vezi da li se Vučiću može vjerovati imajući u vidu njegove ranije istupe i političke orijentacije?

BEĆIROVIĆ: To je samo naizgled bitno pitanje. Vučić, Dačić i jedan dio političkog establišmenta Srbije se samo prilagodio nastaloj situacije. Oni odlično znaju kako je prošao Milošević i plejada srbijanskih političara, koji su optuženi od ICTY-a zbog ratova u bivšoj zajedničkoj državi, znaju da su doživjeli vojni i politički poraz na Kosovu i u bivšoj SFRJ, znaju da je ICJ presudio da je NATO intervencija bila legitimna, ali i da je Srbija jedina država u modernom civiliziranom svijetu presuđena na osnovu konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. Isto tako znaju da personalno uvijek mogu doživjeti sudbinu svojih prethodnika, ali i da Srbija može ostati bez Vojvodine i Sandžaka, na što su upozoreni i od strane Rusije. Sadašnji srbijanski političari se kreću u opsegu mogućeg, znajući da nije vrijeme ni za kakve velikodržavne poduhvate.

PATRIA: Ali u vrijeme posjete Vučića Sarajevu, patrijarh srpski je ratnohuškački izjavio da Kosovo treba braniti i zatim je okupio srpske političare iz RS-a. Da li to ima reperkusije na integritet BiH?

BEĆIROVIĆ: Vrijeme je da i u SPC-u neko progovori glasom predsjednika SANU-a koji je rekao da je Kosovo zauvijek izgubljeno. Kad iz SPC-a javno priznaju postojanje BiH u međunarodno utvrđenim granicama, ali i Bošnjaka kao naroda, onda će svim Srbima u BiH, ali i u  Srbiji biti  znatno, znatno, lakše. SPC je nažalost posljednji bastion velikosrpske politike koji ustrajava na ratnim ciljevima, koje je pokušao realizirati Slobodan Milošević u devedesetim godinama prošlog stoljeća.

Postavlja se samo pitanje ko će pristati da za potrebe SPC-a odigra ulogu Slobodana Miloševića. Za sada je to Milorad Dodik. I ovo okupljanje od strane patrijarha u Bijeljini  je poruka Vučiću da je SPC na strani onih koji razbijaju BiH referendumima i političkim sabotažama, a ne onih koji dolaze u posjetu Sarajevu, ma kako to bila samo protokolarna posjeta.

PATRIA: Ali šta je to što Vučića „tjera“ da igra ovakvu ulogu u regionu, pa čak i na nekom međunarodnom planu?

BEĆIROVIĆ: Vučić misli najbolje za svoju državu i svjestan je položaja svoje države. Njemački Mercedes ima veći  godišnji budžet od države Srbije. Vučić se boji političkih posljedica od strane Zapada, a zbog unutrašnjih odnosa, ali ponekad i spoljnih, mora igrati i sa Rusijom.

Osobno mislim da će teško izdržati takvu utakmicu, jer će se kad tad morati opredijeliti. Srbijanska deklaracija o  neutralnosti je lakrdija, jer je moraju prihvatiti države i za to postoji postupak o priznanju neutralnosti kroz koje su prošle sve države od  Švicarske do Austrije. Srbijanska neutralnost danas nikoga ne obavezuju, osim njih samih.

PATRIA: Odlazak Vučića u Rusiju po naoružanje je uzdrmalo region?

BEĆIROVIĆ: Njegov odlazak u Rusiju po navodno naoružanje će samo uzdrmati Srbiju. Srbiji ne treba sudbina Sirije. To olako potezanje odlazaka u Moskvu kako Vučića  i Nikolića, tako i Dodika, nije dobro ni za koga, a najmanje za Srbiju. Veto Rusije prilikom glasanja za rezoluciju za Srebrenicu, a na nagovor Srbije, će biti fakturisano u najvećem dijelu Srbiji. Koketiranje sa Putinom, posebno u vezi sa naoružanjem može za srpski narod u Srbiji, a posebno u BiH, imati nesagledive posljedice. Zašto Vučić nije otišao kod Angele Merkel po naoružanje, ako već nije htio otići kod Amerikanaca?

Taj odlazak  u Rusiju je marketing Vučića, koji ne doprinosi stabilnosti. Dejtonski ugovor je jasan i svako narušavanje balansa vojnih efektiva povlači direktnu intervenciju država potpisnica Daytonskog ugovora, odnosno NATO-a. BiH mora obnavljati svoje vojne efektive i to je jedini problem koji trenutno vidim.

Budžet BiH za odbranu je potrošački, nije razvojni i koliko mi je poznato već više od decenije BiH ne ulaze ništa u modernizaciju naoružanja. O tome trebaju povesti računa na prvom mjestu bošnjački političari. Naravno, sad je vrijeme da BiH u decembru od NATO-a dobije “zeleno svjetlo“ za nastavak pridruživanja, a  ako bošnjački političari propuste i ovu šansu biće isključivi krivci.

Da su se pitale Srbija i Rusija, BiH ne bi postojala

PATRIA: Čini se da bošnjačka politika blagonaklono promatra dešavanja u regionu posebno u Srbiji i uzda se u međunarodnu zajednicu da će intervenirati, a npr. „Dodikov referendum“ je sve izgledniji, a Vučić ne zna kako bi se Srbija ponašala ukoliko RS proglasi odcjepljenje?

BEĆIROVIĆ: Ipak je zapadna civilizacija zaustavila rat i politički spasila opstanak BiH. Ma koliko propusta i licemjerstva je bilo od zapadne civilizacije, od embarga do uskraćivanje pravovremene intervencije. Da su se pitale Srbija i Rusija, BiH ne bi postojala. Zbog toga bošnjačka i probosanska politika se mora vezati za Zapadnu civilizaciju, odnosno prije svega za SAD.

Koliko je opasno to dnevno ljubovanje Dodika i Vučića sa Putinom, toliko je opasan izostanak jakih i jasnih veza bošnjačke i probosanske politike sa najjačim državama, posebno sa SAD. Osobno, nadam se i čekam odlazak Predsjedništva BiH u SAD da se sastanu sa predsjednikom SAD-a. Valjda su bh. diplomate i silni kabinetski lobisti sposobni to organizirati, a i aktualna američka politika bi trebala naklonjenije gledati na najjače bošnjačke političke stranke i pojedince.

Što se tiče Vučićevih izjava, bez obzira u kojim „cipelama““ se nalazio“, srbijanskim, ruskim, njemačkim, dodikovim, ostat će zabilježeno da je zalaganjem za zaustavljanje britanske rezolucije u UN-u i svojim izjavama  ušao u anale anticivilizacijskih postupaka, jer negirati genocid u Srebrenici je anticivilizacijski postupak.

U vremenu ne samo međunarodnih presuda, nego kada skoro svi parlamenti svijeta na čelu sa Evropskim parlamentom usvajaju deklaraciju o genocidu u Srebrenici, Vučić pokreće Rusiju da u UN-u zaustavi rezoluciju, koja podsjeća svjetsku zajednicu na počinjeni genocid u Srebrenici. Raja u običnom žargonu ima nadimak za takve anticivilizacijske tipove.