Nikola Kalinić, krilo Fenerbahčea i reprezentacije Srbije, noć pošto je Olimpijakosu dao 16 poena za “Blic” je pričao o svemu, samo ne o košarci. I o Kosovu, političarima, građanskim protestima, rijalitima, književnosti i muzici.
Kritičan si prema današnjem svijetu?
– Jeste, trudim se da uvijek budem kritičan, kako prema svijetu, tako i prema samom sebi, jer smatram da kritika, pogotovo konstruktivna, doprinosi razvitku i napretku. Iz ove perspektive današnje, najviše mi smeta manjak manira, tolerancije i nekih vrijednosti koje ja cijenim: iskrenosti, otvorenosti, drugarstva, kojima su mene učili. Sve su to teme koje su ispričane i koje su mnogi pametniji od mene već analizirali i studirali, ali nije loše ponoviti s vremena na vrijeme, mislim da se ljudi udaljavaju i da počinju da se cijene samo dvije stvari – novac i strah. Dakle, ili nekome daj pare za nešto ili ga natjeraj da te se plaši i uradiće šta želiš. Možda je to i prirodan slijed kapitalizma?
Kako ti izgleda Srbija danas?
– Ne živim u Srbiji veći deo godine, tako da nisam najpogodniji da pričam na ovu temu, ali čini mi se da smo malo zastranili i skrenuli s puta, ako smo ga ikad i imali. Vjerovatno je to i normalno ako svako ko misli drugačije biva izopšten, otjeran ili ismijan.
U jednoj od raspravi na Tviteru imao si i interesantno zapažanje o Kosovu. Citiraću te “Da nastavimo gdje god, samo da prestanemo više da stojimo u mjestu. Tj., sreća je ako stojimo, a ne idemo nazad”.
– Otkad znam za sebe, a rođen sam 1991. godine, postoje problemi i razmirice oko Kosova. Svjestan sam da će me mnogi zamrziti sada, ali vrijeme je da neko to kaže javno: “Hajde da riješimo više taj problem, izvučemo šta možemo i nastavimo dalje”.
Kosovski boj je bio prije 600 i više godina, a već dosta decenija to nije “naša” teritorija, neka me isprave stariji i pametniji ako griješim. Niko ne živi od prošlosti i što se prije pomirimo sa sadašnjošću i nastavimo dalje, bolje će nam biti.
Nismo nebeski narod, niti smo ikada bili, imali smo svijetlih momenata u prošlosti, ali moramo da se pomirimo s tim da smo sada mala i nebitna tačka na ogromnoj mapi svijeta. Ko mi ne vjeruje neka proputuje malo svijetom i neka kaže strancima odakle je i ko je – doživjeće šok, siguran sam. Ja sam ga doživio.
Nedavno je i potpisan novi ugovor o saradnji između Nemačke i Francuske, prvi je bio 1963, dakle 16 godina posle svega što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu. Ej, 16 godina od svih zločina, zlodjela i žrtava su shvatili da moraju zajedno da rade i pogledajte gdje su sada? A mi i dalje pričamo o Kosovskom boju i ko zna čemu… rekao je pored ostalog ovaj profesionalni košarkaš.
