Stefan Simić: Srbija i dalje živi u kolektivnom i u lažnim mitovima

Autor: Stefan Simić, mladi njiževnik iz Srbije

Kažu – Srbija nije genocidan narod –

Ko uopšte, kaže da jeste?

Ali to je mantra koja ovdje mora da se proda

Da bi se stvorila neprijateljska atmosfera

Mi – oni

I vječita paranoja o neprijatelju koji vreba

Kao da ljudi ovdje, ovakvi kakvi su, nisu sami sebi najveći neprijatelj

Sve se okreće ka pojedincu

Srbija i dalje živi u kolektivnom i u lažnim mitovima

Neko nešto napravi, Srbin je to uradio

Srbin pobijedio, Srbin izgubio, Srbin, Srbin

Kao da čovjek nije ništa drugo u životu, nego samo i jedino Srbin

Takvi su nam i mediji

Mi i u XXI vijeku nemamo ljude sa imenom i prezimenom

Svako naše JA je Mi

Đoković je najbolji zato što je Srbin, Jokić isto

Kao da nigdje ništa ne uspijeva, i kao da se čitav svijet okreće oko Srbije

Vole nas, mrze nas

Koje nas?

Koji oni?

Što veći kompleks inferiornosti, veća frustracija i potreba za kompenzacijom

Gdje god da idem ne vidim nacije, vidim ljude

Ne obraćam se nacijama, nego ljudima

Nacionalisti su ovdje toliko isprali svijest

Da se nevini ljudi osjećaju krivo

I krivi, nevino

Brane se od nečega što nisu uradili

Dok se oni koji jesu oslobađaju krivice

Ja, Stefan Simić, nisam ništa počinio u Srebrenici

I tačka

Moje odgovornosti tu nema

I nemam šta kome da se pravdam, i izvinjavam, ni da se osjećam krivo

Osjećam ogromno sažaljenje, ali to je nešto drugo

Svako treba da pođe od sebe

Ko jeste, treba da mu se sudi

Mi konkretne i jasne stvari pretvaramo u metafizičke

Uz ono – da, ali… –

Nema ali

Ili jesi, ili nisi

Ko jeste, treba da odgovara

Ali ne tamo negdje, nego ovdje

Dokle više zamjena teza

Dokle više traganje za neprijateljima

Dokle više oni nas mrze

U posljednja dva mjeseca obišao sam ex-yu uzduž i poprijeko

Nisam primijetio da me neko mrzi zato što dolazim iz Srbije

Ako si drag kao čovjek, ti si drag kao čovjek. šta god da ti piše u ličnoj karti

Ljudima se nameće nacionalistička mantra, i onda rade, ili govore, u ime nekoga

Zato nikada ne kažem – ja kao Srbin

Nego – ja kao čovjek –

Zašto Srbija mora da ispašta zbog nekoga

Srbija nije genocidna

Pojedine politke i ljudi su to

Ne samo bili, nego i ostali

Nisam ja pozivao na ubistvo “100 muslimana” za jednog Srbina

Nisam ja bio ministar informisanja devedesetih

Nisam ja crtao nikome mete na glavi

Ko je to radio, odgovornost je njegova

Naše je da pravimo mostove, kako znamo i umijemo

A da ih ruši može svako