Teniser iz Srbije Novak Đoković, neosporno jedan od najboljih u historiji ovog sporta – po mnogima zapravo i najbolji, van terena baš i ne briljira.
Trenutno 4. na ATP listi, iako na zalasku karijere, drži se u vrhu bijelog sporta. Iako u 2024. nije osvojio nijedan veliki turnir (tokom karijere osvojio ih je više od drugih), godinu može smatrati uspješnom zahvaljujući zlatu s Olimpijskih igara.
Ipak, Đoković van terena nije uvijek šampionska priča. To potvrđuju njegovi medijski istupi, poput posljednjeg kada je gostovao u gledanoj emisiji srbijanskog novinara Ivana Ivanovića.
Đoković je tu ponavljao krajnje otrcane fraze o ‘nebeskom narodu’. Požalio se što ljudi u Srbiji malo gube vjeru da su ‘nebeski narod’…
Teško je ne primijetiti da najviše ‘srbuju’ i iskazuju pretjerani nacionalizam oni koji i nisu pripadnici rečenog naroda. Za Đokovića se zna da je po ocu Crnogorac (od Nikšića, grada koji je do 1878. pripadao Bosni), dok mu je majka Hrvatica. Sličnih primjera i kod drugih javnih ličnosti.
Potreba za stalnim dokazivanjem svjetini, nezamjeranje aktuelnoj vlasti – mogući su razlozi oportunističkog ponašanja u jednom društvu u kojem preovladava nacionalizam koji graniči s idolopoklonstvom i višedecenijska politika jednoumlja.
Propitivan je Novak i na aktuelnu temu kopanja litijuma, ali je vješto eskivirao odgovor. Sportski šampion našeg doba. Vješt govornik. Sve je to Novak i više od toga, ali i neko ko povremeno podsjeća na osobu koja ‘nije izašla iz svog sela’.
(MiruhBosne)
