Prvi pomen Visokog u historijskim dokumentima jeste zabilježen prije 669 godina u povelji bana Tvtka I Kotromanića koja potvrđuje i produžava prijateljstvo, slobodu trgovine i povlastice Dubrovčanima. Pisana je na latinskom jeziku i izdata 1. septembra 1355. godine „in castro nostro Vizoka vocatum“, u našem gradu zvanom Visoko.
„Mi Tvrtko, po milosti božjoj, ban Bosne, svojim vjernim prijateljima, vlasteli i općini grada Dubrovnika – poštovanje i veliko prijateljstvo. Poslali ste k nama plemenite muževe – gospodina Šimuna Rastića i gospodina Klimu Desana, vaše drage građane, sa vašim poveljama. Primivši vaše povelje i zakletve, kao što ste tražili i željeli, i kao što dolikuje vašoj velemožnosti, pažljivo smo ih čuli i razumjeli, te izjavljujemo da smo ih, kao što ste željeli i kao što dolikuje vašem veličanstvu, milostivo prihvatili, te smo zajedno sa najodličnijim mladim knezom Vukom, našim predragim bratom, i posebno sa prečasnom gospođom Jelenom, našom preljubljenom majkom, – vas i vaš grad, sa svim onim što mu pripada, primili i primamo u svaku našu milost i vjernost; primili smo vas i primamo u svaku milost i prema svakom običaju i pravu i u svaku zaštitu i sloboštinu, koju ste prije imali, u vrijeme svijetle uspomene našega predšasnika i strica, pokojnog bana bosanskog Stjepana; i vi ćete biti sudionici našega prijateljstva i (prijateljstva) sviju onih koji našu volju izvršavaju. U svjedočanstvo ove odluke izdajem i uručujem ispravu, ovjerenu pečatom pokojnog bana bosanskog Stjepana, jer do sada svoga pečata još nemamo. Dano i učinjeno u našem gradu, zvanom Visoko, prvog dana mjeseca septembra, godine gospodnje 1355.“
Prijevod:
Ljubić Š., „Listine o odnošajih južnoga slavenstva i mletačke republike“, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, III, JAZU, Zagreb, 1872, 275–276.
Povelja je danas pohranjena i čuva se u Državnom arhivu u Dubrovniku.
Foto: Emir Filipović, “Bosansko kraljevstvo”, Mladinska knjiga, Sarajevo, 2017, 117.
(MiruhBosne/Zavičajni muzej Visoko)
