U svijetu nezamislivo u srpskom sv(ij)etu cvjeta

U svijetu nezamislivo u srpskom sv(ij)etu cvjeta

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

Možete li da zamislite kakav bi bio sv(ij)et da su Konrad Adenauer, Ludvig Erhard, Dzordž Kisinger ili Vili Brant nakon Drugog svjetakog rata podilazili poraženoj nacističkoj ideologiji, odbili da sude najozloglašenijim nacističkim vodjama nazivajući ih herojima nacije i žrtvama globalne antinjemačke zavjere, poricali holokaust, negirali Aušvic?

Možete li da zamislite kakav bi bio sv(ij)et da su presude takvim “herojima nacije”, poput Hermana Geringa, Vilhelma Kajtela, Rudolfa Hesa i drugih, u Njemačkoj proglašene za antinjemačke i to iz samog vrha njemačke vlasti?

I možete li da zamislite kakav bi danas bio sv(ij)et da su se likovi Adolfa Hitlera, Geringa, Himlera, Gebelsa, … mogli naći na navijačkim transparentima njemačkih stadiona, na muralima berlinskih zgrada, na tablama sa nazivima ulica njemačkih gradova, na majicama “rodoljuba” i na plakatama političkih stranaka u poslijeratnoj Njemačkoj?

Ili, možete li da zamislite kakav bi bio sv(ij)et da je dozvolio da se po Adolfu Hitleru zove neka škola u Njemačkoj, dom učenika u Poljskoj ili kakvo kulturno umjetničko društvo u Austriji?

Ili, možete li da zamislite sv(ij)et u kom se desilo nezamislivo – da Gebels nije izvršio samoubistvo i da desetak godina poslije rata dodje na čelo Njemačke i bude njen kancelar a da je u međuvremenu slavio Hitlera a table sa nazivima ulica sa imenom Adolfa Hitlera ili Rudolfa Hesa lijepio po ulicama Berlina ili ih unosio u Bundestag govoreći javno sa govornice da je Njemačka sigurna kuća za njih, da je tvrdio da je predsjednik svih Njemaca živjeli oni u Njemačkoj, Švajcarskoj, Francuskoj, Luksemburgu ili Danskoj?

I pokušajte da zamislite sv(ij)et u kojem to nije najgore što možete zamisliti a onda pokušajte da zamislite poslijeratni sv(ij)et u kojem Frenklin Ruzvelt i naslednik mu Hari Truman, te Vinston Čerčil, Josif Staljin, Šarl de Gol i ostali svjetki zvaničnici takvog Gebelsa na poziciji njemačkog kancelara nazivaju faktorom mira u poslijeratnoj Evropi, reformskim političarem koji će Njemačku uvesti u klub najrazvijenijih svjetskih demokratija i koji će povesti i završiti proces pomirenja između Njemačke i njemačkog naroda i Jevreja, Poljaka, Francuza, Srba, Rusa, …

Sad pokušajte zamisliti da, dok ga (Gebelsa) svjetki zvaničnici veličaju, primaju, podržavaju i smatraju faktorom stabilnosti, njegova policija u Njemačkoj čuva da neko ne ošteti mural Adolfu Hitleru na zidu neke berlinske zgrade i grupu antifašista koji bi da ga uklone – hapse, privode i čeputaju dok njegov ministar policije ispod murala stavlja cvijet a u Nirnberškom procesu osudjeni ratni zločinci šetaju njemačkim ulicama, gostuju na televizijama sa nacinalnom frekvencijom, od kancelarovog sina dobijaju novac za stan i život i učestvuju u javnom i političkom životu Njemačke?

Ako vam je sve ovo nezamislivo, a jeste svakom normalnom insanu, svijet vam je, a pod time mislim na one koji upravljaju globalnim procesima, pripremio nezaboravnu avanturu u kojoj možete vidjeti nezamislivo.

Svijet vam nudi srpski sv(ij)et i u njemu sve to.

Namjerno kažem svijet jer od najboljeg đaka osuđenog ratnog zločinca, čovjeka poznatog po izjavi “ubićemo 100 muslimana za jednog Srbina” i čovjeka koji je poster Ratka Mladića unio u skupštinu nismo ništa bolje ni očekivali. On je kontinuitet svoj, kontinuitet politike koju od najranijih dana zastupa a koja je i stvorila Ratka Mladića i porodila genocid, kontinuitet srpskog sv(ij)eta od Načertanija do danas.

Kriv je svijet koji je, prvo, u srcu Evrope dozvolio da se razvije i ojača ideologija krvavo slična nacističkoj; onda je dozvolio logore smrti u sred Evrope iako se zavjetovao da se takvo što više ne smije i neće ponoviti nakon Drugog svjetskog rata; zatim je odćutao stvaranje genocidnog čeda koje je potom priznao, odnjegovao i koje i dan danas njeguje pokušavajući jalovo i fušerski da ga prevaspita i emancipuje; potom je prvi ešalon genocidne, fašističke politike poslao na sud a drugi ostavio da se bavi politikom i povrati vlast da bi ih, potom, proglasio pomiriteljima, reformatorima i faktorom stabilnosti na Balkanu.
Kriv je, dakle, svijet koji ga, Gebelsa, … pardin, Vučića, podržava i koji mu dozvoljava da u svijetu nezamislivo u srpskom sv(ij)etu cvjeta.
Ma šta cvjeta, buja, na sve strane.

Rezultat takvog licemjernog odnosa prema srednjevjekovnom varvarstvu u srcu Evrope je da danas u sjedištu srpskog sv(ij)eta mural osudjenom ratnom zločincu od skrnavljenja čuvaju kordoni policije koji hapse antifašiste koji bi da ga prekreče.

I dok nam je svima jasno da nam pred našim očima i očima svijeta srpski sv(ij)et priprema novo stradanja u ime stare ideologije, i to tako brzo poslije poslednjeg da se čak nije uspjela smijeniti ni jedna generacija političara, razni izaslanici i emisari nas obilaze i ubjeđuju da su oni garant mira i da neće dozviliti novi rat na Balkanu i novu Srebrenicu.

Šta im na to reći osim se u čudu zapitatu: Opet neće dozvoliti!?

Previous Sanjin Pehlivanović, evropski viceprvak u bilijaru!
Next Pobjeda bosanskih košarkašica nad Belgijom

You might also like

RIJEČ

Budućnost je u našim rukama, ovo je naša država, mi alternativu nemamo!

U Velikoj sali Općine Stari Grad večeras je održano Javno predavanje pod nazivom „Stare strategije iza novih maskiranja“ – Sadašnje prijetnje bosanskohercegovačkom društvu i njegovoj državi u duhu vrlo aktuelne

RIJEČ

„Dvostruka igra političkog kameleona Vučića“

Srbiji je sve teže da lavira između Istoka i Zapada, piše list Štutgarter nahrihten. Navodi se da je Vučić bio usavršio tu igru, da se pred izbore slikao i sa

RIJEČ

Rahima Halimanović, supruga Zlatnog ljiljana: Ne smijemo zaboraviti važne datume koji su temelj Bosne i Hercegovine

Bol, tuga i čežnja, ali u isto vrijeme i ponos obilježava svaki decembar u porodici Halimanović. Bol i tuga zbog gubitka Zlatnog ljiljana Šefika Halimanovića koji je krajem tog mjeseca