20. mart 1995. godine ostaje poseban po mnogo čemu u historiji odbrambeno – oslobodilačkog rata u periodu 1992. – 1995. godine. Tog zadnjeg kalendarskog, a uistinu zimskog dana oslobođena je kapa Bosne – planina Vlašić.
Do 24. marta oslobođena je teritorija površine 100 kilometara kvadratnih, pri čemu je najznačajnije bilo oslobađanje platoa Galice, na kome se nalazi televizijski relej. U ovoj operaciji agresoru je izbačeno iz stroja oko 750 vojnika (oko 200 poginulih). Jedinice Armije RBiH imale su 510 izbačenih iz stroja (70 poginulih). Nerijetko su vojni zvaničnici UNPROFOR-a izjavljivali da Armija RBiH može oslobađati tek neke sitne i beznačajne kote. Bio je ovo odličan demanti.
20. marta 1995. godine borci Sedmog korpusa su na čelu sa legendarnim komandantom generalom Mehmedom Alagićem, uspjeli ovladati planinom Vlašić oslobodivši stotinu novih kvadratnih kilometara. U operaciji su učestvovale i jedinice Trećeg korpusa, te Gardijska brigada. Taj dan se na najvišem vrhu planine Vlašić, na radio—relejnom čvorištu na Opaljeniku, zavihorila zastava sa ljiljanima promjera 30 sa 20 metara.
“Vlašićka operacija”, tajni naziv «Domet-1», izvedena je u periodu od 20. 03. – 10. 04. 1995. godine, na planinskom masivu Vlašića, u veoma surovim zimskim uvjetima. Njena realizacija je «iznuđena», jer se odvijala u tzv. četveromjesečnom prekidu neprijateljstava. Razlog njenog pokretanja je taj što agresor nije u tom «primirju» zaustavio ofanzivu na Bihać, nego je, naprotiv, ofanzivu pojačao dovodeći nove snage sa dijelova ratišta gdje se primirje poštovalo.
U operaciji su učestvovalejedinice 7. korpusa (3. korpusa, Gardijska brigada GŠ Armije RBiH, 4. Mlbr 4. korpusa, 120. lbr «CL») sa oko dvadeset hiljada vojnika.
Nasuprot je bila 22. pbr i druge snage 1. KK SCA.
U operaciji je oslobođeno oko 51 km2, te značajan telekomunikacijski objekat Relej na Opaljeniku (1933 m), na najvišem centralnom masivu Bosne. Bio je to naš «Krov svijeta». Pod kontrolu su na Vlašiću stavljene značajne komunikacije neophodne za naredna borbena djejstva.
U ovoj operaciji agresoru je izbačeno iz stroja oko 750 vojnika (oko 200 poginulih). Jedinice Armije RBiH su imale 510 izbačenih iz stroja (70 poginulih). U teoriji ratne vještine uvijek se računa da će napadač imati tri puta više gubitaka u odnosu na branioca. U ovoj operaciji bio je obrnut slučaj.
Ostvaren je najvažniji cilj – zaustavljena je agresorska operacija na Bihać a njegove ofanzivne snage 7. korpus Armije RBiH je privukao na sebe!
Značajnije od svih pomenutih rezultata je porast borbenog morala. Strpljivo izgrađivan moral u jedinicama, koji je poslije pobjedonosne Kupreške operacije (oktobar-novembar 1994.) već bio na visokom nivou, još je više porastao. Časno je bilo biti pripadnik 7. korpusa Armije RBiH. Osjećali su se tako i borci i strješine.
Pobjedom na Vlašiću – Armija RBiH je preotela strategijsku inicijativu. Narodom i borcima je zavladalo isto uvjerenje – u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu , mi ćemo pobjediti.
«Vi ste bili otpisani», rekao je ambasador SAD u Bosni i Hercegovini, Viktor Jakovič, za stanje u kojem se Armija RBiH nalazila prije ove operacije. Nerijetko su vojni zvaničnici UNPROFOR-a izjavljivali da Armija RBiH može oslobađati tek neke sitne i beznačajne kote. Bio je ovo odličan demanti. «Armija BiH je bitno ojačala», sa zabrinutošću je izjavio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. I na to se “priznanje” dugo čekalo. U tzv. VRS će ubrzo doći do ukidanja 2. KK, što je dobrim dijelom posljedica poraza doživljenih od 7. korpusa na Kupresu i Vlašiću.
Naše političko vodstvo dobilo je nove podsticaje za ofanzivniju diplomaciju. Na unutrašnjem planu porasli su apetiti za oslobađanje glavnog grada Sarajeva. Čitava nacija, u zemlji i dijaspori, našla se u čudnom zanosu. Svi su željeli pomoći – darovati 7. korpus Armije RBiH. Operacija Vlašić je bosanskom čovjeku i borcu Armije RBiH vratila pobjednički mentalitet. Osjećao se miris Slobode i konačne Pobjede.
(MiruhBosne/magazinplus.eu / veterani.ba / PL Bosne)