Broj oboljelih od koronavirusa u Novom Pazaru i dalje se povećava, ali ne kao prethodnih dana. U pomoć su im stigli ljekari iz drugih dijelova Srbije, kao i još 10 respiratora, a bit će formirana i vojna bolnica. Pomaka ima. Ipak, iz tog grada i dalje mole za pomoć. Onu pomoć koju je Bosna i Hercegovina ponudila srbijanski predsjednik je odbio, smatra je uvredom – javlja FTV.
A s kakvom mukom i režimom Bošnjaci Sandžaka, ali i Srbi, moraju da se nose podsjeća nas i novinarka iz Srbije Snežana Čongradin, koja piše:
-Djelovalo je nerealno da vlast Aleksandra Vučića jeste u stanju da rizikuje živote običnih ljudi da bi potvrdila vlast u naredne četiri godine.
Da lažira i manipuliše brojem bolesnih i umrlih kako bi održavanje izbora predstavila kao odgovarajuće trenutku u kojima se održavaju.
Međutim, očekivanja normalnosti i minimalne odgovornosti vlastodržačke ekipe u odnosu na društvo i dobrobit zajednice, svo vrijeme prati isti problem.
Taj problem je star i dug čak trideset godina, a težina manipulacije kojom su građani Srbije izloženi, spriječava ih da razumiju da političari koji su izazvali i inspirisali na najstrašnije ratne zločine, genocide i etnička čišćenja, tokom devedesetih godina prošlog vijeka, i za to ostali nekažnjeni, danas nemaju grižu savjesti i nikakav problem da izlože građane opasnosti od zaraze smrtonosnim virusom.
Štaviše, priroda takvog tragičnog slučaja ostavlja u kontekstima interpretacija, različite mogućnosti za izbjegavanje odgovornosti.
Kovid ne ubija i ne napada tako očigledno kako su oni navikli i u kakvom iskustvu su se definisali kao političari i nosioci javnih funkcija – „nožem, žicom… Srebrenicom, Batajnicom…“, već se odgovornost za prepuštanje ljudi njegovom ubistvenom dejstvu, vrlo lahko može tumačiti na nekoliko besmislenih i neistinitih nivoa.
Dakako, virus nije moguće uhvatiti kao ratnog zločinca, kazniti ga i izvesti pred lice pravde. Isto tako nije ga moguće ni predstaviti kao heroja, nazvati po njemu ulice, škole, vrtiće…
I to je za ekipu na vlasti u Srbiji danas, naviklu da opravdava odgovornost za brutalno očigledne tragedije i nesreće koje je izazvala iz bolesnih potreba ratnog profiterstva, zarađivanja novca i sticanja različitih nivoa i sadržaja privilegije na smrti i gladi građana nad kojima je vladala ili tome žestoko težila, dosta lahka manipulacija za izvlačenje novih pojedinčanih i ličnih koristi naspram javne.
Jasno je da oni koji su zarađivali novac i sticali društveni ugled preko promocije mržnje i pozivanja na ubistva, recimo, Bošnjaka, u vrijeme krize i epidemije opasnog virusa, na cjedilu ostave dijelove Srbije u kojima su nacionalne manjine većinsko društvo.
Koliko god nekome dosadno i glupavo zvučalo da se u ovim trenucima u sjećanje prizove izjava Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, iz vremena kada je bio poslanik Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, u Skupštini Srbije, da bi za jednog Srbina trebalo ubiti 100 muslimana, može se uzvratiti odgovorom iste takve prirode – Dosadno je i glupavo takvu činjenicu nipodaštavati kao važnu za razumijevanje društveno političke situacije u kojoj živimo, koja nas je zadesila.
A zadesila nas je opasnost takvih razmjera da imati na čelu države portparole genocida i ratnih zločina, koji bi trebalo da „hendluju“ krizu i spase građane tragedije koja podrazumijeva ne samo siromaštvo i bolest (na šta su uvekoliko i manje-više navikli) već i smrt i patnju ogromnih razmjera, već samo po sebi zvuči tako da nije čudno i neracionalno pripremiti se na najgore ishode.
Prešutkujući odgovornost i uzroke novog talasa širenja korona virusa, situacije u kojima pacijenti leže po trotoarima na suncu čekajući satima da budu bar registrovani i viđeni kao zaraženi, Aleksandar Vučić, apsolutni pobjednik na tek održanim parlamentarnim izborima, govori, ponaša se i djeluje kao da nije odlučio da se zbog predstojećih izbora, posljednjih koji se nisu održali ne samo pod snažnijim pritiskom bolesti već i katastrofalnim ekonomskim posljedicama epidemije, pošalje poruku građanima da je sve u redu i da više ne moraju da se brinu da će se razboljeti i umrijeti.
Da slobodno izađu u kafane, noćne klubove, i budu prisutni na ostalim grupnim zabavama i prilikama koje podrazumijevaju veliki broj ljudi bez maski i ostalih zaštitnih instrumenata.
Da izađu na birališta, glasaju za njega i njegove ljude, odnosno obave svoju građansku dužnost potčinjavanju surovim, neosjetljivim, korumpiranim političkim zlikovcima, pa da potom i zauzvrat uživaju njihovu brigu za javno zdravlje, rješavanje pitanje života i smrti.
Građani Sandžaka, Novopazarci, višestruko oštećeni i ljuti na radikalsku i nacionalističku vlast, dočekali su premijerku i ministra zdravlja u jeku razbuktavanja bolesti, potpuno opravdano ljuti i frustrirani.
Sutradan ih je i njihov predsjednik, predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, povezao sa narko-dilerima, nazivajući ih lažovima zbog tvrdnji o neodgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti.
Još će i da poveća popularnost među građanima Srbije koji nisu te nacionalne pripadnosti, piše Čongradin za ‘Danas’.
