-Srbija i Hrvatska se posljednjih godina intenzivno naoružavaju najmodernijim oružjem. S druge strane, Bosna i Hercegovina se razoružava. Zato sam danas jasno i glasno u Parlamentu BiH rekao da svakog političara iz BiH koji predloži slabljenje vojne moći naše države treba nazvati državnim izdajnikom.
Zašto bh. vlast šutke prelazi preko stvaranja antidejtonskog i opasnog debalansa u naoružanju između Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije?! Da li ovu opasnost domaći političari ignoriraju zato što ne znaju, ne smiju ili neće da se bave time jer imaju preča posla? Zar je pošteno i moralno prešućivati najnovije prijedloge da se najveća žrtva Bosna i Hercegovina potpuno demilitarizira (razoruža), a da se njeni susjedi ponovo naoružavaju do zuba?
Ako se susjedi države Bosne i Hercegovine naoružavaju bez ograničenja i suprotno odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma (Aneks 1-B), a država Bosna i Hercegovina ne kupuje ni metka, i neupućenim je jasno da se stvara opasni debalans i da je to evidentno kršenje Dejtonskog sporazuma.
Pitanje je šta u vezi s ovim krajnje ozbiljnim pitanjima rade političari probosanske orijentacije? Ili se definitivno radi o ljudima koji sa državnih i političkih pozicija ne vide dalje i više od svog uskog vlastitog interesa.
Ne mislim da je zadatak političkih predstavnika da se bore za svoje lične, grupne i stranačke interese i da zaboravljaju na interese države i njenih građana. Znam da nije jednostavno govoriti o ovoj temi, znam da sam izložen brutalnim napadima i prijetnjama zbog ovoga, ali ne pristajem da prešućujem ugrožavanje sigurnosti građana Bosne i Hercegovine. Kada je riječ o sigurnosti Bosne i Hercegovine ne smije biti pogađanja i kalkulisanja.
Smatram da svi moramo učiniti maksimalan napor kako se zlodjela, agresija i genocid u Bosni i Hercegovini nikada više ne bi ponovili. To ćemo spriječiti samo ako budemo pokazali odgovornost, opreznost, čvrstu volju i snagu. Mir ćemo očuvati samo ako pokažemo snagu i pamet.
Dejtonski mirovni sporazum u Aneksu 1 – B “Sporazum o regionalnoj stabilizaciji”, u članu pod nazivom “Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja” definira da naoružanje treba da se, između ostalog, zasniva na: veličini populacije, vojnim oružanim efektivima, odbrambenim potrebama i nivou snaga u regionu, pri čemu su definirana ograničenja za svaku zemlju, kao i srazmjera naoružanja između bh. entiteta.
Danas su vojni efektivi u potpunoj nesrazmjeri u odnosu na međunarodno preuzete obaveze. Samo je država Bosna i Hercegovina višestruko smanjila svoje vojne efektive u odnosu na potpisani Sporazum!
Bosna i Hercegovina prema Sporazumu treba imati naoružanje koje je ekvivalent Hrvatskom, međutim, Hrvatska ima vazduhoplovstvo, borbene avione i borbene helikoptere što naša država nema. Srbija je povećala kvantum naoružanja, o čemu svjedoči zadnja isporuka koju je preuzela, te posjeduje: avione, helikoptere, tenkove, oklopna borbena vozila i ostalo – Bosna i Hercegovina ovo nema. Pod firmom policijskih formacija Srbija je ustrojila jedinice po klasičnoj vojnoj formaciji, a i manji bosanski entitet RS je u okviru policije formirao slične jedinice i naoružava ih.
Krajnje je vrijeme da se sve odgovorne i patriotske snage u državi Bosni i Hercegovini uozbilje i počnu baviti suštinskim pitanjima za opstanak države Bosne i Hercegovine.
dr. Denis Bećirović