Bosanski izvoz kože i obuće – skoro pet milijardi maraka u posljednjih pet godina!

Predstavnici Asocijacije tekstila, odjeće, kože i obuće u BiH (Asocijacija T.O.K.O.), učestvovali su na 5. Međunarodnom skupu kožara i obućara, kojeg je na Sveučilištu Sjever u Varaždinu, organizovalo Udruženja kožarsko-prerađivačke industrije Hrvatske Gospodarske Komore (HGK) – navode iz Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine.

-Radovan Pazurević, potpredsjednik Asocijacije tekstila, odjeće, kože i obuće u Bosni i Hercegovini, predstavio je detaljnu analizu stanja i mogućnosti sektora kože i obuće u Bosni i Hercegovini naglasivši da u posljednjih 10 godina, ovaj sektor, zajedno sa tekstilnom industrijom bilježi konstantan rast izvoza.

Tako je sam sektor kože i obuće u periodu od 2013 do oktobra 2018.godine, ostvario ukupan izvoz od 4.822.956.782 KM ili 2.465.938.645 EUR, sa suficitom u odnosu na ostvareni uvoz od preko 510 miliona KM. Najviše je proizvoda izvezeno u Italiju, Njemačku, Austriju, Sloveniju i Hrvatsku, a top 3 zemlje imaju učešće u izvozu od čak oko 78%.

Prema statističkim podacima, po vrijednosti ostvarenog izvoza u periodu januar- oktobar 2018 godine, cijela Industrija tekstila, odjeće, kože i obuće u BiH zauzima četvrto mjesto sa ostvarenim izvozom od 1.203.188.167 KM, i šesta je po ostvarenom uvozu u Bosnu i Hercegovinu sa 1.572.258.023 KM u odnosu na ostale grane privrede.
Pokrivenost uvoza / izvozom cijele industrije TOKO u 2017 god. bila je 72,74%, dok je u 2018 god. povećana na 76,53% , dok je istovremeno pokrivenost samo sektora kože i obuće u 2017 god. iznosila 108%, da bi u 2018 god. bila još povećana na 117% .

Kao jedan od velikih problema, gospodin Pazurević je istaknuo da je u BiH veliki procenat nekvalificiranih radnika (oko 26%), što uz nedostatak stručne i edukovane radne snage, svakako koči dalji razvoj industrije. Perspektive se ogledaju u razvoju vlastitih domaćih proizvoda, uz pokretanje bazne proizvodnje repromaterijala u zemlji, ali i u neophodnim obrazovnim reformama koje su ključne za razvoj ne samo sektora kože i obuće već i kompletne proizvođačke industrije. To se ponajprije odnosi na dualno obrazovanje koje tržištu treba dati radnike sa specijalnim znanjima i praktičnim iskustvima, pogotovo iz automatizacije i digitalizacije proizvodnih procesa, ali to istovremeno mora pratiti i daleko jača interakcija obrazovanja, nauke i privrede.

Na kraju, konstatovano je da u sklopu sve brže digitalizacije i automatizacije poslovanja, kao segmenta Industrije 4.0., u daljim razvojnim planovima kompanija, bit će neizbježno staviti akcenet na promjene poslovnih modela koje će digitalizacija donijeti i izazove koje će tradicionalna industrija morati nadvladati.

(MiruhBosne)