Mostarski aerodrom – i pored uloženih 19 miliona KM od Vlade FBiH bez redovnih letova i posljednji je u regiji

Već drugi put zaredom od Ureda za reviziju Federacije Bosne i Hercegovine Mostarski aerodrom dobio je negativnu ocjenu za poslovanje u protekloj godini.

Ogromna su sredstva do sada uložena u ovo javno preduzeće, pa nikome nije jasno kako i dalje negativno posluje. Uprava Aerodroma ne vidi nikakav problem, javlja FTV.

Sa Mostarskog aerodroma danas leti tek nekolicina niskotarifnih letova iz Italije, Poljske i Irske. Optimistično je i sama uprava Aerodroma kao i gradska vlast najavljivala uspostavu letova od kojih nema ništa, a brojna ulaganja sa svih nivoa vlasti nisu pomogla da se ovo preduzeće izvuče iz trenutne krize. Samo Vlada FBiH do sada je uložila više od 16 miliona maraka u Aerodrom Mostar.

„S tim da i ove godine planiramo i već smo dali jedan milion za subvencioniranje troškova i planiramo dati dva miliona za kapitalna ulaganja, tako da je to ukupno s ovom godinom oko 19 miliona KM“, navodi Amadeo Mandić, zamjenik ministra prometa FBiH (HDZBiH).

„I mi u turističkoj zajednici smo, koliko smo bili u mogućnosti, pomagali Aerodromu, reklamirali i pokušavali na sve moguće načine. Međutim, očito da to ne ide“, kaže Semir Temim, zamjenik direktora turističke zajednice HNK-a.

Ne ide jer Mostar nema putnika, zbog čega je i Eurowings otkazao najavljivane letove iz Njemačke. Ovo je ujedno i razlog zbog čega se ovaj aerodrom, poput onog u Tuzli, ne može staviti pod koncesiju.

„Nalazimo se u bazenu gdje ima svega 150.000 ljudi s okolinom i gdje imamo jedno Međugorje, koje ima isključivo chartersku linije. I to u zadnje vrijeme zbog skupih cijena energenata prelazi na niskotarifne kompanije, kojima iz raznih razloga Mostar ne odgovara zato što imaju svoje baze u Hrvatskoj ili lete za Sarajevo, što je najbliže. Konkretno, to je veliki broj niskotarifnih kompanija koje, jednostavno, ne žele sijeći noge na stocu na kojem sjede“, ističe Davor Ljubić, predsjednik Udruge turizma, hotelijera i iznajmljivača soba Međugorje.

Direktor Aerodroma Mostar Ivan Ljubić kaže kako ne vidi razlog zbog kojeg im se daje negativno mišljenje jer su od 2017. ispoštovali 29 preporuka, a preostalo je 12 koji su više administrativne prirode. I najavljuje uvođenje novih linija.

„Radimo na potpisivanju ugovora koji će biti skoro završeni. U ovoj sezoni i sljedećoj dvije nove redovne linije. Nastavak je dalje razvijati mrežu, uvoditi nove linije i destinacije jer potencijal postoji, evidentno“, smatra Ljubić.

Sagovornici su saglasni da Mostar kao turističke središte mora imati funkcionalan Aerodrom pogotovo uzimajući u obzir da Hrvatska uskoro ulazi u Schengen i zadržavanja na granicama će biti mnogo duža. Zbog toga se javlja strah od gubitka turista, a problem bi vrlo lako riješila uspostava redovnih aviolinija.

Sarajevo sedmi aerodrom u regiji, Mostar posljednji

Od 21 aerodroma u ovoj regiji, sarajevski je zauzeo sedmo mjesto s preko pola miliona putnika u prvoj polovini ove godine. Drugi najprometniji bh. aerodrom je Tuzla s 180 hiljada putnika. Slijedi Banja Luka s preko 120 hiljada te aerodrom u Mostaru s 1.307 putnika, izvještava Blooberg Adria, također komentarišući problematiku aerodroma u Mostaru.

Kao najmanje prometna zračna luka u Adria regiji i kao izraziti teret budžetima u Bosni i Hercegovini, aerodrom Mostar godinama bilježi gubitke. Geografski gledajući aerodrom se nalazi između tri izrazito prometna aerodroma, Sarajevo, Split i Dubrovnik. Udaljena je 45 minuta vožnje automobilom od Jadranskog mora. Nalazi se nedaleko od Međugorja. Raspolaže s povoljnim vremenskim uvjetima. Međutim, unatoč nabrojanim prednostima ona i dalje bilježi izrazito slabe brojke.

Mostar više nema redovnih letova nakon povlačenja Eurowingsa. Tek je u julu počeo viđati značajnije charter operacije. Ako pogledamo podatke za juni2022. godine, aerodrom u Sarajevu rangira kao 135. u Evropi po broju putnika za taj mjesec.

-Tijekom juna, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Albanija bila su jedina Adria tržišta čiji su brojevi premašili one prije globalne zdravstvene krize, dok su Sjeverna Makedonija i Srbija bile blizu postizanja pariteta.