Puževi iz naše zemlje završavaju na evropskim trpezama

Iz Bosne i Hercegovine je na tržište Evropske unije (EU) prošle godine izvezeno puževa u vrijednosti od 12,6 miliona KM. Tokom 2016. izvoz je bio i veći i to 15 miliona KM, piše Faktor.

Ovi podaci svjedoče da izvoz puževa ne ide “puževim korakom”. Naprotiv, uz privremene oscilacije radi se o konstantnom izvoznom proizvodu koji je svakako neobičan za podneblje BiH koja svoje izvozne adute nalazi u metalnom sektoru, industriji namjetašaja i proizvodima za automobilsku industriju.

Puževi nemaju neku veću primjenu u BiH, ali u zemljama EU-a to svakako nije slučaj. Puževi su cijenjen prehrambeni proizvod i značajan broj Evropljana uživa konzumirajući meso puža. Tu su i pojedini kozmetički proizvodi poput krema koje koriste puževu sluz za uljepšavanje i “tjeranje” bora, akni i ožiljaka. Tako da iako bez neke posebne svrhe u BiH, puževi iz naše zemlje završavaju na evropskim trpezama i kozmetičkim fabrikama.

Proces skupljanja

Prvi korak u tom procesu je skupljanje puževa što je proces koji može biti urađen na dva načina. Jedan način je da se puževi uzgajaju na farmama za puževe, odnosno posebno ograđenim parcelama zemlje koje su bogate zeljastim biljem kojim se puževi hrane. Od 20.000 do 24.000 puževa je teško oko 400 kilograma.

Drugi način je da se u toku proljetnog dijela sezone puževi sakupljaju u prirodi te prodaju sabirnim centrima koji ih plasiraju izvoznicima. Takav sistem se primjenjuje i u slučaju Zemljoradničke zadruge Olovo. Direktor zadruge Irdin Jamaković u razgovoru za Faktor pojašnjava da zadruga djeluje kao sabirni centar koji otkupljuje puževe od građana koji ih skupljaju i donose.

– Cijena se formira ovisno od toga kome mi to plasiramo, zaračunamo neku svoju zaradu i isplaćujemo na mjestu. To je jedan ovako socijalni efekat, djeca skupljaju dvije-tri marke, ako hoće da rade mogu i zaraditi i pet-deset. Ima i slučajeva gdje te puževe organizirano skupljaju čitave porodice, 50-100 kilograma dnevno – kazao je Jamaković.

Navodi da je prošle godine kilogram puževa plaćan jednu KM. Firma kojoj oni prodaju puževe osigura transportnu ambalažu i dolaze par puta sedmično da pokupe puževe.

– Nije neka zarada, ali uključeno je puno ljudi oko toga i više ima socijalni nego ekonomski efekat. Vrti se ljudi, isplatimo sedam-osam hiljada KM za neku sezonu od 15-20 dana – istaknuo je Jamaković dodajući da puževi nisu klasificirani u klase jer “puž je puž”, ali priznaje i da je sam probao meso od puževa što je “izvanredno jelo”, a puževi se ističe koriste i u medicinsko-kozmetičke svrhe.

Zadruga puževe prodaje firmi Rubus iz Sapne čiji nam je direktor Abdulah Šećerbegović to i potvrdio navodeći da oni to onda prodaju konačnom izvozniku, firmi Studen Prom iz Zvornika koja puževe izvozi na tržište Evropske unije.

Iz Zvornika na evropske trpeze

Firma Studen prom iz Zvornika u vlasništvu je Pere Divljanovića koji se ovim poslom počeo baviti još 1997. godine. Od 1997. do 2002. je vršio izvoz živih puževa uz pomoć partnera iz Grčke koji je zatim odlučio da u Zvorniku otvori i pogon za preradu puževa zbog jeftine radne snage te nižih troškova transporta puževa koji se skupljaju širom Balkana, od Hrvatske do Makedonije.

Već od 2006. godine počeli su raditi i finalni proizvod koji podrazumijeva proces vraćanja puža u kućicu koja se zatvara puterom i tako se transportuje. Njihovo tržište su zemlje EU-a, Francuska, Njemačka i Italija.

Godišnje izvezu oko dvije do tri hiljade tona mesa puža, a čitav posao zahtijevao je i ulaganja u standardizaciju i uvjete proizvodnje.

– Nakon prvih isporuka, kupci u Francuskoj bili su zadovoljni našim poluproizvodima nakon čega su zatražili da radimo i finalni proizvod, što je podrazumijevalo i proces standardizacije. Svjesni svoga kvaliteta i potrebe orijentisanosti ka izvozu otpočeli smo taj proces i dobili sve potrebne certifikate – zaključuje Divljanović.

Vrijednost izvoza se mjeri milionima KM, a izvoz puževa iz Bosne i Hercegovine još jednom dokazuje da gdje se umijeće i predanost poslu spoje, uspjeh zasigurno ne izostaje.