Sarajevo prije 100 godina: Kako se nekada spremao iftar

Svako vrijeme nosi neko svoje obilježje po kojem se kasnije pamti. Stariji se prisjećaju i pričaju, a mlađe generacije slušaju, pamte i kasnije prepričavaju. Tako je i naš sagovornik Zijad Baščaušević zapamtio kakvi su dani ramazana bili u vrijeme njegovog djeda, tačnije rečeno prije 100 godina.https://c2.staticflickr.com/6/5585/15197735771_25766dc33c.jpg

– Često se sjetim djedovih priča o tome kako je Baščaršija u vrijeme ramazana drugačije mirisala i disala – prisjeća se Baščaušević i dodaje da je prema tim kazivanjima Baščaršija čitav dan mirisala na pripremanje iftara i somune.

Kako nam je opisao naš sagovornik, iznad danjašnje tramvajske stanice na Baščaršiji se nalazila pekara u koju su ljudi nosili pripremljeno jelo, na primjer Bosanski lonac ili šta god se odlučilo praviti za iftar, da se tamo ispeče.

– Naparavi se lonac, pokrije papirom i odnese u pekaru da se “pihtija po čitav dan” – priča nam Baščaušević i dodaje da se nakon toga obično nosio i kadaif, da se lagano peče do iftara.

Čaršijom je po čitav dan lebdio miris somuna i da se nešto dobro kuha za iftar, naglasio je naš sagovornik.

Prema starim pričama kojih se sjeća, somun se nekada raznosio na glavi.

– Kad neko naruči somune, dostavljač je na glavu stavljao dasku sa somunima i tako išao na određenu adresu – pojasnio nam je Baščaušević i dodao da je to bila posebna čar ramazana u to vrijeme.

U poređenju prošlih vremena i ovih danas naš sagovornik nam kaže da misli kako je u novije doba sve nekako drugačije. Čaršija izgleda kao i svakog drugog mjeseca u godini, nema onog nečeg posebnog.

– Ljudi poste, idu u džamiju, pa se okupljaju za iftare, ali ništa nije ostalo od onog starog osjećaja koji je prije vladao – smatra Baščaušević i dodaje dok su se prije iftari pripremali po čitav dan, a rodbina i komšije sastajali po kućama, danas se okupe u nekom od restorana i to je to.

Kako nam je ispričao naš sagovornik prema njegovom mišnjenju sve s nekako modernizovalo i prilagodilo novom ubrzanom načinu života, pa tako i ramazan. Ni topa nije što je nekad bila.

– Prije se to nazivalo umak, a pripremalo se tako što se stavi kašika pravog masla, kašika domaćeg kajmaka i jedno jaje pa u bakarnoj tepsiji istopi na vatri – kaže nam Baščaušević i uz osmjeh dodaje da nema riječi koje bi opisale kako je tada kuća mirisala.

Bila su to lijepa vremena kojih se starije generacije u čaršiji rado prisjete.

– Lijepo je i danas, ali ne kao prije – zaključio je Baščaušević.

(T.Cerić/Faktor.ba/mb)

Previous Asmir Begović novi golman Chelseaja!
Next Uskoro završetak radova u Velikom parku

You might also like

SEHARA

Tako je govorio Zuko Džumhur: ‘Pametan čovjek povazdan bišće po sebi’

Veliki putopisac i slikar razmišlja o važnim pitanjima ovog svijeta U zaostavštini jednog hercegovačkog pjesnika i novinara pronađen je, sasvim slučajno, odlomak iz nekog davnog intervjua sa slikarem i putopiscem

KULTURA I UMJETNOST

Mojoj dragoj BiH – nesuđena himna naše države

https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=50EsiHXlIuE Pjesma “Mojoj dragoj BiH”, snimljena ratne 1992. godine, jedna je od najljepših pjesama posvećenih jedinoj nam domovini. Njen kompozitor je Ismet Kurtović, dugogodišnji frontmen nekadašnje rock grupe “Drugi način”.

SEHARA

Prof. Hugo Schanovsky: Jedan od najvećih prijatelja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka

  Prof. Hugo Schanovsky rođen je 1927. godine u historijskom gradu Steyru, čije je jezgro jedno od najljepše očuvanih u njemačkom govornom prostoru. Djed Schanovsky doselio se iz dijela Poljske