Primjer suživota: Pravoslavni hram u Cazinu obnavlja i čuva muslimanska porodica

Ključevi Hrama svetih apostola Petra i Pavla u Osredku nadomak Cazina povjereni su na čuvanje Mesudu i Fatimi Karanović.

Ne samo što je podorica Karanović prvi komšija uz dvorište hrama, nego je ona jedan od inicijatora i pomagač u njegovoj obnovi i održavanju, u šta se za vrijeme nedavne posjete uvjerila i ekipa Anadolu Agency (AA).

Činjenica da jedna bošnjačka, muslimanska porodica pomaže u rekonstrukciji pravoslavnog hrama najbolje svjedoči o ljepoti suživota na prostoru Krajine, ali i Bosne i Hercegovine.

– Nova obnova počela prije šest godina –

“Hram svetih apostola Petra i Pavla u Osredku je sagrađen početkom 20. ili krajem 19. vijeka i tu je on postojao sve do Drugog svjetskog rata, kada je oštećen. Poslije toga Hram svetih apostola Petra i Pavla je među prvim hramovima u Krajini koji je obnovljen 1967. godine, osveštan i predan pravoslavnom narodu, srpskom, koji je živio tu u krajevima Osredka, Vrela i drugih sela, koji su pripadali Vreoskoj parohiji. Hram je poslije toga služio kao filijalni sve do 90-ih godina prošlog vijeka kada su naši vjernici izbjegli, a hram je u posljednjem ratu, ne mnogo, ali je oštećen. Nakon toga, mi, ovdje, u ovome selu Osredak, nemamo svojih vjernika, izuzev jedne bake koja je tu povremeno prisutna i koja ponekad prima goste i svoju porodicu”, kaže u razgovoru za AA protojerej-stavrofor Karađorđe Derajić, paroh buševićko-blatnjanski.

On ističe da se sa obnovom Hrama počelo 2012. godine. Okupili su se vjernici i stanovnici Osredka u svom mjestu, služena je prva sveta liturgija i prelomljen slavski kolač. Sakupljeni su prvi prilozi za obnovu hrama i “priča” je krenula.

“U organizaciji te prve slave, Petrovdana, u Osredku su učestvovali naši ljudi uglavnom porijeklom iz Osredka. A, mnogi ovdje rođeni, koji su kako zbog egzistencije kako zbog drugih pitanja koja su rješavali u svom životu, odselili su odavde u Hrvatsku, dio naše dijaspore živi u Vukovaru, u Srbiji, ali i u dalekim zemljama, poput Australije, Kanade, Amerike i zapadnoevropskih zemalja. Nakon toga smo počeli sa obnovom hrama”, rekao je paroh Karađorđe.

– Samarjanin u Krajini –

U toj proslavi i dobroj namjeri, naveo je paroh, koju su zamislili, učestvovale su od prvog dana, čak bili inicijatori, njihove prve komšije, članovi porodice Mesuda Karanovića.

“On je zajedno sa svojom suprugom i sinovima učestvovao u dogovoru oko obnove hrama, a poslije je bio i glavni i jedini izvođač na obnovi hrama u Osredku”, navodi paroh Karađorđe i zaključuje kako je ovo primjer dobrog suživota na prostorima Cazina i Krajine.

“Može se reći da mi imamo dobra iskustva sa porodicom Karanović. Mi ih smatramo domaćim, ne samo komšijama, nego oni su sa nama prisutni u svemu što mi radimo oko hrama. Oni su tu prve komšije i od početka su pritekli u pomoć oko obnove hrama i tu su prisutni svakodnevno. Tako da smo mi zahvalni njima na tome i mi kao Srpska pravoslavna crkva i naši vjernici koji ne žive ovdje, ali su prisutni također u Osredku. Oni su prisutni prvenstveno svojim molitvama, jer jedinstvo crkve se i ogleda u tome što smo mi jedno u Gospodu Isusu Hristu, Gospodu našem”, ističe paroh Karađorđe.

Navodi da kada ima jedinstva koje se ogleda u liturgijskom jedinstvu, onda “mi imamo srca i širine za sve ljude koji žive sa nama i sa kojim mi živimo”.

“To ustvari i jeste vjera naša. Da imamo osjećaja za bližnje i daljnje naše, ali da priča koju je Gospod Isus Hristos ispričao, ostavio i zavještao nama kroz sveto Jevanđelje, o milostivom Samarjaninu. Upravo milostivi Samarjanin se pojavljuje i ovdje u Krajini. To nas raduje i to nam daje nadu da budućnost i Krajine i budućnost čovjeka nije upitna. Sve dok ljudi imaju razumijevanja i ljubavi jedni za druge. Mi smo, eto, srećni što se upravo to ogleda i ovdje u Osredku. Možda ne toliko koliko bismo mi željeli, kako naše komšije. Ali, onoliko koliko je to moguće mi činimo da postoji dobra volja”, cijeni paroh Karađorđe.