‘Srbija je kuća obješenog u kojoj se o konopcu šuti.  Nedopustivo je da ne znamo zašto se sve ovo događa. Ako ne znamo, to je saučesništvo’

‘Srbija je kuća obješenog u kojoj se o konopcu šuti. Nedopustivo je da ne znamo zašto se sve ovo događa. Ako ne znamo, to je saučesništvo’

Nedopustivo je da ne znamo zašto se sve ovo događa. Ako ne znamo, to je saučesništvo, kaže za Nova.rs Dubravka Stojanović poslije zločina koji su se desili u Beogradu i Mladenovcu.

– Ne samo da se može, nego se i mora objasniti sve što nam se dešava! Tačnije, mora se sve ovo analizirati i govoriti o tome kako smo stigli do ovakve društvene patologije – kaže historičarka i profesorica na Filozofskom fakultetu osvrćući se na tragedije koje su se desile posljednjih dana u Srbiji, najprije u OŠ „Vladislav Ribnikar“ na Vračaru (u Beogradu), a noćas i u Mladenovcu.

Svih ovih godina, pa i decenija, kako podsjeća Dubravka Stojanović, društveni naučnici su to radili sve vrijeme i ukazivali na dubinske probleme u ovom društvu:

– Tako da smo svi mi spremni da „postavimo dijagnozu“ i predložimo „terapiju“. Samo nas niko nije slušao – odsječna je sagovornica.

Srpsko društvo danas ovako opisuje:

– Mi smo kuća obješenog u kojoj se o konopcu ćuti. Dakle, ovdje nikada nije došlo do ozbiljne debate o ratovima i zločinima 90-ih. O tome zašto je do tih ratova došlo, kolika je čija odgovornost, kako smo uspjeli da ratujemo četiri puta tokom devedesetih. Ne govori se ni o tome kako smo stigli do potpune dehumanizacije koja je neophodna da bi se na sve te zločine društvo bilo toliko indiferentno, bez ikakvih saosjećanja sa žrtvama. Ratovi su doveli do sankcija, a sankcije do spoja države i kriminala koje je gotovo nemoguće raskinuti.

U takvoj situaciji se potpuno raspada društvo, jer kriminalizovana država nameće svoje vrijednosti kao vladajuće i društvo više i ne razlikuje elementarno dobro od zla.

Iz toga društvo bira agresivne vlasti, koje sa svoje strane podržavaju i pojačavaju sve društvene patologije na kojima zasnivaju svoju vlast. I isijavaju to zlo sa stranica tabloida i televizija sa nacionalnom frekvencijom, jer je to njihov svijet – smatra Dubravka Stojanović i ukazuje da na sve to dođe još i podatak da su treća zemlja u svijetu po količini oružja po glavi stanovnika.

Škola u Srbiji je, kako ocjenjuje, autoritarna i agresivna, a iz historije i drugih „nacionalnih predmeta“ sije se zlo i mržnja prema drugima:

– Siromaštvo je veliko, ljudi ne vide perspektivu, anksioznost vlada društvom i to se najbolje vidi po broju ubijenih žena svake godine. To je nepogrešiv pokazatelj bolesnog društva. A sada je došlo do eskalacije i probudili su se mnogi „spavači“ koji su prepunjeni tim zlom s kojim ne znaju šta da urade i počinju da siju smrt – konstatuje Dubravka Stojanović i na kraju zaključuje:

– Nedopustivo je da ne znamo zašto se sve ovo događa. Ako ne znamo, to je saučesništvo.

Previous 5. MAJ - Podsjećanje na istinu i veliku bol zbog stradanja djece Sarajeva
Next Lendo: Koristit ću sve ovlasti i mehanizme da zaštitim bošnjački narod

You might also like

RIJEČ

Vujošević: Srbija je najodgovornija za ratove.. Pokazalo se da se vojska povlačila na granice ‘Velike Srbije’

“Pao je 14. kilometar, ali Kadinjača nikad neće.” Kadinjača je bila i ostala metafora i simbol borbe košarkaškog trenera Duška Vujoševića protiv političkih vjetrenjača. U posljednjim godinama u kojima se potpisivao kao trener Partizana, broj

RIJEČ

Yanis Varoufakis: “EU nema moralne hrabrosti da osudi Izrael”

Yanis Varoufakis za Al Jazeeru o okupaciji Palestine i izraelskoj opsadi Gaze. Dvostruki standardi EU – s jedne strane, udaranje po prsima kad god dođe do ratnog zločina Vladimira Putina

AGRESIJA|GENOCID|URBICID

Nije ova noga nekakva ruralna srBska čizma. To je noga “beogradskog asfalta”, ekstenzija Ćosićeve Srbije

  Proljeća 1992. na ulicama Bijeljine uslikan je stravičan prizor. Fotografija na kojoj se vidi kako srpski vojnik nogom udara prethodno ubijene bošnjačke civile nagovijestila je nadolazeće užase koje je