Crnogorska sramna prošlost: Godišnjica deportacije 66 bosanskih izbjeglica; Zločin za koji niko nije odgovarao

Odgovornost Crne Gore je ogromna, jer je taj zločin izvršen uz konsultaciju sa tužilaštvom

Danas se obilježava 25 godina od deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, kada su pripadnici crnogorske policije uhapsili najmanje 66 osoba i deportovali ih na teritoriji pod kontrolom bosanskih Srba. Iz crnogorskih nevladinih organizacija upozorili su da je ovaj zločin ostao nekažnjen.

Na današnji dan 1992. godine, najmanje 66 izbjeglih civila Bošnjaka – muslimana, starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini (BiH), nezakonito je uhapšeno u Crnoj Gori i predato vojsci bosanskih Srba u BiH u svojstvu talaca. Samo 12 deportovanih osoba je uspjelo da preživi mučenje u logorima, a posmrtni ostaci većine stradalih još nisu pronađeni.

Zločin ostao nekažnjen

Nevadine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA u saopštenju su poručile da je ovaj ratni zločin do danas ostao nekažnjen.

Za ratni zločin deportacije bosanskih izbjeglica sa teritorije Crne Gore u toku 1992. godine, optuženi su bili B. B, S. G, M. Š, B. S, B. B, M. M, R. R, D. B. i M. I.

Presudom 29. marta 2011. godine, svi optuženi oslobođeni su zbog toga što, kako se navodi u presudi, nisu mogli da počine ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer sukob u Bosni i Hercegovini nije bio međunarodnog karaktera.

Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore uložilo je 15. juna 2011. godine žalbu na oslobađajuću presudu optuženima u slučaju ratnog zločina deportacija i zatražilo ukidanje takve odluke.

U Višem sudu u Podgorici 24. oktobra 2012. godine završeno je ponovno suđenje devetorici bivših pripadnika crnogorske policije. Viši sud u Podgorici ponovo je 22. novembra 2012. godine oslobodio sve optužene policijske službenike.

Prema riječima koordinatora programa za ljudska prava u Građanskoj Alijansi Milana Radovića, država je priznala zločin i isplatila više od četiri miliona eura odštete članovima porodica žrtava, ali da istovremeno četvrt vijeka niko nije kažnjen i nije ustanovljen dan sjećanja na žrtve.

Radović je ocijenio da je odgovornost države i njen rad u procesuiranju slučaja „Deportacija“ ogromna, jer je taj zločin izvršen uz konsultaciju sa tužilaštvom, koje je kasnilo sa istragom i tek nakon 13 godina procesuiralo ovaj ratni zločin.

Odgovornost Crne Gore

“Tokom postupka, odnos tužilaštva se može opisati kao neaktivan, jer nije predlagalo materijalne dokaze, a sa druge strane, ignorisani su javno objavljeni dokazi, dok su se prijedlozi tužilaštva odnosili i na to da se saslušaju stradale žrtve. Ne treba zaboraviti da su optužnicom bili obuhvaćeni samo najniži u lancu odgovornosti”, rekao je Radović.

On je podsjetio da je prema optužnici, u maju 1992. godine sprovedeno nezakonito hapšenje građana Bosne i Hercegovine, koji su zatim isporučeni neprijateljskim oružanim snagama Srba u Bosni i Hercegovini i nakon toga likvidirani.

“U istom dokumentu navedeno je da su deportacije izvršene po naredbi Pavla Bulatovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova”, podsjetio je Radović, prenosi agencija Anadolija.

-Podsjećanje je ovo na crnogorsku sramnu prošlost i vrijeme kada je Crna Gora ponizila samu sebe stavljajući se u službu velikosrpske zločinačke politike.

(MiruhBosne/Oslobođenje)