Stari grad Dubrovnik kod Ilijaša: Dokaz saradnje Kulina bana s Dubrovčanima (FOTO)

Stari grad Dubrovnik kod Ilijaša: Dokaz saradnje Kulina bana s Dubrovčanima (FOTO)

 

Stari grad Dubrovnik srednjovjekovna tvrđava na području naselja Višnjica, u općini Ilijaš. U 13. vijeku područje između Sarajevskog i Visočkog polja pripadalo je staroj bosanskoj župi Vidogošći-Vogošći, u kojoj je Dubrovnik, zajedno s podgrađem, glavni politički centar ove župe.

Grad je sagrađen na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, odnosno ušća potoka Zenika u rijeku Misoču. Lakši pristup gradu je iz sela Kopošić, dok je drugi pristup moguć lošim makadamom pored rijeke Misoče. Grad je od Ilijaša udaljen nešto više od deset kilometara.

Nema preciznih podataka o nastanku grada, a prvi put se spominje u zapisu Dubrovačke kancelarije (Diversa Cancellariae) u kojem se govori o prevozu robu do Deževica, Podvisokog i do mjesta zvanog “Doboruonich”.

Odbrambene svrhe

Fra Ivan Frano Jukić, također, spominje Dubrovčane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad, uz odobrenje Kulina bana. Bosanski Dubrovnik se spominje i u ugovoru od 20. augusta 1503. godine sklopljenom između ugarskog kralja Vladislava i Osmanlijskog carstva. Prema navodima u vakufnami Gazi Husrev-bega iz 1531. godine, ime ovog grada bilo je navedeno kao “Dobronik”, a pretpostavlja se da se spomenuti naziv odnosi na sadašnji stari grad Dubrovnik.

Grad koji se sastojao od gornjeg i donjeg dijela, te varoši i sačinjavao je kompleks dužine 500 metara. Po okolnim brdima su bile postavljene kule koje su štitile prilaz gradu, a pretpostavlja se da se na jedinoj tački koja je omogućavala pristup gradu kojim se dolazio kaldrmisanim putem nalazio i drveni most na podizanje, dok su se sa sve tri ostale strane nalazile neprohodne litice. U gornjem gradu dugom 72 metra nalazile su se četiri kule i dvor.

Grad se nalazi u zabačenom kraju, poprilično siromašnom i bezvodnom, u kojem su se nekada naseljavali feudalci, a sam grad bio je veličine vojnog grada. Zbog takvog položaja bio je pogodan za odbrambene svrhe.

O odbrani se do dan-danas prepričavaju brojne legende, a među njima je i ona o kraljici koje je sakrila dvije bačve zlata u livadi koja se zove Pozlaćenica, pa je pobjegla pred Osmanlijama. S obzirom na blizinu Kopošića s nekropolom kneza Batića, te činjenicom da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerovatno pripadao rodu Mirkovića kome je pripadao i knez Batić.

Pretpostavlja se da je grad pao pod vlast Osmanlija 1463. godine, te da je tada imao posadu s dizdarom, a da je u gradu sagrađena manja džamija koja je kasnije postala ruševna.

Prevarena kraljica

Ljudi kazuju da je i Dubrovnik, kao i Bobovac, pao varkom. ”Navali neki paša na grad, ali džabe… I pet je paša sultan iz Stambula promijenio, dok je grad pridobio. Dugo je tukao grad strijelama i topovima i pobio sve vojnike po planinama, ali grada nije posvojio. Nu belaja, nađe se jedna baba pa veli paši: grad ti bio da bio, osvojiti nećeš, dok mu izvor vodu ne zatvoriš. Paša joj obeća kesu dukata, a ona njemu veli: tri dana svog konja hrani i timari, a vode mu nedaj, a onda ga pusti, nek sam traži vodu. Tako i bi. Paša konja hranio i timario, ali već treći dan konj ne može jesti, jer se pusto žito u njemu upalilo i on ga pusti, a konj trkom na Čemersku planinu pa nađe vrelo i čunkove. Paša potrga čunkove, a kad u gradu ponesta vode, onda kraljica predade grad, ama da ona ode slobodna i njeni podanici da ne izginu”.

Po ovoj priči zove se ovaj grad u narodu i ”Kraljičin grad”. Priča se da je u gradu boravila i Marija Terezija  i imala posebnu sobu. Zovu ga i “Tisov-grad”. Nedaleko od grada,  na južnoj strani, nalazi se selo Tisovik, prozvano valjda po dragocjenom tisovom drvetu,  koga danas nema ni u selu ni u okolini.

Dugogodišnja nastojanja članova Udruženja zavičajnih entuzijasta iz Ilijaša da pokrenu priču o starom gradu Dubrovniku napokon su krajem prošle godine urodila plodom. Sarajevska firma “Color paleta” počela je restauraciju i konzervaciju istočne kule ovog skoro zaboravljenog srednjovjekovnog grada. Cilj radova je, prije svega, osigurati iskopavanja, koja su na ovom arheološkom lokalitetu već počela, a dio su velikog projekta koji podrazumijeva potpunu restauraciju starog grada, koji je u jednom periodu srednjovjekovne Bosne bio i stolni grad.

FOTO: VELIJA HASANBEGOVIĆ

Izvor: visitbih

Previous Bosanske poslastice prvi put na najvećem svjetskom sajmu u Minhenu
Next U julu i augustu više od 95.000 posjetilaca na Vrelu Bosne

You might also like

BH RAZGLEDNICA

Donji Bakići: Selo na sedam spomenika

Među 819 spomenika kulture na listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH nalaze se 164 nekropole sa stećcima. Rasijane su po cijeloj zemlji. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici uglavnom su “preživjeli” daleko od

MADE IN BOSNIA-387

Mujo Selman iz Gornje Sanice: Iz ljubavi i inata čuva bosanske pasmine (Foto)

Mujo Selman iz Gornje Sanice godinama se iz ljubavi, ali i inata, trudi da očuva autohtone bosanske rase te na svojoj farmi gaji buše, tornjake i bosanske koke. – Možda

BH RAZGLEDNICA

Priča bosanskog doktora koji se iz Njemačke vratio u domovinu (VIDEO)

‘Ko će popraviti Bosnu i Hercegovinu…? Neće doći Kanađani pa da nam izgrade Bosnu.’ -Evo ti svo bogatstvo ovoga svijeta samo da ja vidim onaj svoj perivoj gdje sam rođen