Svjetski dan hrane: Nekad smo pazili na mrvu, a danas u BiH bacimo 500 tona hrane dnevno

Svjetski dan hrane: Nekad smo pazili na mrvu, a danas u BiH bacimo 500 tona hrane dnevno

Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu osnovana je 16. oktobra 1945. godine, a u spomen na taj datum, ova organizacija je 1979. godine proglasila Svjetski dan hrane, ističući da je hrana preduslov ljudskog opstanka i blagostanja te temeljna ljudska potreba. Stoga se svake godine naznačava značaj hrane i prehrane, ali i njenog uticaja na naše zdravlje.

– Prehrana je dio životnog stila, isto kao što su dio životnog stila načini odijevanja, obuvanja, načini stanovanja kao i brojne svakodnevne navike. Da li prehrana utiče na zdravlje? Naravno, ona je u samom vrhu, a pored prehrane tu su i izbjegavanje stresa, fizička aktivnost, dobar san te izbjegavanje poroka kao što su alkohol, droga i slično što nesumnjivo nanosi štetu čovjeku. Na zdravlje utiču i objektivni faktori kao što je starosna dob, genetika-nasljedstvo i spol. Mnogi smatraju da su hrana i način prehrana najznačajniji faktori kojima se može uticati na zdravlje i kvalitetu zdravog života – kaže za Preporod.info dr.sc. Midhat Jašić, profesor nutricionizma na Tehnološkom fakultetu u Tuzli.

Profesor Jašić naglašava da su kroz povijest mnogi eksperti, od Stare Grčke do danas, iskazivali misli koje ukazuju na značaj prehrane. Hipokrat je kazao da nije ista hrana za zdravog i bolesnog čovjeka. Zatim, poznati grčki naučnik-farmaceut Galen je koristio post u liječenju bolesti.

Bitno je kako jesti

Tokom razvoja nauke, naročito posljednja dva stoljeća, ustanovilo se da brojni sastojci iz hrane mogu uticati na zdravlje, bolesti kao i druga stanja ljudskog organizma. Tako se danas zasigurno zna da hrana i način prehrane mogu uticati na zdravlje probavnog, krvožilnog, endokrinog, nervnog, koštanog i drugih sistema. Na toj bazi razvijene su savremene discipline dijetetika i dijetoterapija.

– Hrana definitivno utiče na naše zdravlje, ali i način prehrane. Nije samo problem šta jedemo i koja hrana se konzumira, već i kako jedemo. U islamu je, recimo, poznat ajet koji kaže da ne smijemo pretjerivati u jelu i piću. Imamo i hadis koji govori da se tokom konzumiranja hrane trećina stomaka napuni hranom, trećina vodom i trećina ostavi prazna. Na isti način, samo drugim terminima, konzumiranje hrane i način prehrane posmatra moderna nutricionistčka znanost. Tako savremeni vodiči pravilne prehrane preporučuju jesti umjereno i različite vrste hrana, ali i lokalno proizvedenu i sezonsku hranu. Jer, prostor na kojem ljudi žive i hrana sa tog područja najprimjerenije su za očuvanje zdravlja – naglašava prof. Jašić.

Mnogi su benefiti, ističe Jašić, konzumiranja lokalno proizvedene hrane. To je, prije svega, u skladu sa (nutri)genetikom ljudi koji žive na tom prostoru. Konzumiranje lokalno proizvedene hrane omogućava brži razvoj domaće ekonomije, smanjuje se siromaštvo lokalnih zajednica, smanjuju migracije, a što je posebno važno smanjuje se zagađenje zraka. Na užem prostoru jednostavnije je kontrolisati kvalitet i zdravstvenu sigurnost lokalno proizvedene hrane.

Nutritivno bogata hrana

Usljed pandemije COVID-19, Svjetska zdravstvena organizacija je za cilj u 2020. godini postavila pristup sigurnoj i nutritivno vrijednoj hrani.

– Ljudi u BiH nisu dovoljno educirani kada je u pitanju nutritivna vrijednost hrane. Prema istraživanjima koja su često kod nas rađena najviše i najčešće se konzumiraju kruh, pite, naročito bureci, jela s roštilja kao što su ćevapi i pljeskavice, a u domaćinstvu i druga kuhana jela koja su više preporučena. Češće se, naročito kod omladine, konzumira takozvana brza hrana, odnosno fast food. Tako nastaju problemi i posljedice jednolične i nepravilne prehrane, koja može zbog nebalansiranog unosa nutrijenata (hranjivih tvari) štetiti zdravlju. Lahko zaključujemo da je prilično velika učestalost konzumiranje te jednolične hrane. Naša država i njeno stanovništvo je siromašno, pa se procjenjuje da samo 20 posto stanovništva može sebi priuštiti pravilnu prehranu. Ipak, većina se uglavnom hrani jednolično uz pretjeran unos ugljičnih hidrata (šećera) i masnoća. Mada, ako smo dobro educirani o pravilnoj prehrani, svi se možemo ispravno hraniti – ističe prof. Jašić.

Konzumiranje hrana koja je relativno jeftina, govori prof. Jašić, kao što su mlijeko, jaja, pileće meso, grah, grašak, leća, kukuruz, domaće voće i povrća, omogućava nutritivno bogatu i raznoliku prehranu.

Sve su to zdrave namirnice koje nisu toliko skupe. Međutim, istraživanja pokazuju da se, zbog nedovoljne svijesti o značaju, prehrani ne poklanja dovoljno pažnje. Većina osoba svih starosnih dobi nisu dovoljno svjesne rizika koje nosi nepravilna prehrana. Tek kada se razbole onda traže šta trebaju jesti, ili nastoje mijenjati svoje životne navike.. Takvi primjeri su često kod osoba kada dobiju visoki krvni pritisak, dijabetes, bolesti krvožilnog sistema, anemiju, itd. Za sve te bolesti postoji definirani načini prehrane i životni stil koji mogu znatno uticati na tokove liječenja bolesti.

Bh. stanovništvo konzumira velike količine industrijski proizvedene hrane, i to većinom uvozne, tvrdi prof. Jašić.

Pitanje koje se postavlja jeste zašto uvozimo toliku količinu hrane, zašto sve manje proizvodimo, da li je u pitanju nedostatak kapaciteta ili nešto sasvim drugo!? Profesor Jašić ocjenjuje da je najvažniji razlog što ne proizvodimo dovoljno hrane nekonzistentna politika na nivou države i nedostatak svijesti građana o značaju konzumiranja lokalno proizvedene hrane. Lokalno u ovom smislu znači da se hrana proizvodi u neposrednoj blizini tamo i gdje se konzumira. Prednosti ovog pristupa su već objašnjene.

– Ako ne proizvodimo dovoljno hrane, uvijek postoji rizik da nas moćne i razvijene zemlje ucjenjuju i da budemo ovisni o njima. Nešto slično smo doživjeli početkom pandemije COVID-19 kada su granice bile zatvorene. Tada smo shvatili koliko smo ovisni o uvozu. Osim toga, sve to košta. Evo jednog ilustrativnog primjera koji bi mogao učiniti BiH proizvodnju hrane konkurentnijom. U cijeloj BiH pojedemo oko 100 hiljada tona pšenice, a s druge strane proizvedemo od 100 do 150 hiljada tona šljive, koja je često iste cijene kao i pšenica. Kada bi svu šljivu prodali i uvezli pšenicu imali bi pozitivni bilans. Brojni su i drugi primjeri potencijala konkurentnosti u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Prehrambene navike našeg stanovništva nisu sukladne sa ekonomskim potencijalima. Tako najviše pojedemo od voća banana i citrusa (naranča, limun, mandarina). To voće je svo iz uvoza. Što je još gore, u njegovoj proizvodnji se još uvijek često koristi nehuman odnos prema radnicima (robovski), a nerijetko se zapošljavaju i djeca. Ipak, nije sve tako strašno. Već duži niz godina proizvodimo u BiH dovoljno mlijeka, pilećeg mesa i jaja, pa i nekih vrsta voća i povrća – govori prof. Jašić.

On ističe i nehajan, neprimjeren odnos prema hrani koju sve češće možemo vidjeti u ili pored kontejnera za smeće. Opet do izražaja dolazi nedostatak svijesti i nedostatak edukacije. Primjera radi, trećina prozvedene hrane u svijetu se baci, a u Evropskoj uniji (EU) se godišnje baci više od 88 miliona tona hrane.

– Nije samo školstvo u pitanju. Porodica je osnovna ćelija društva, pa u tom okviru roditelji djecu dovoljno ne uče o značaju hrane i ne stvaraju taj neophodni kult vezan za odnos prema hrani. Starije generacije znaju da se prije pazilo na mrvicu hrane, a nije se moglo zamisliti da se hrana baca. Sjećam se iz djetinjstva, kada ne bismo mogli da pojedemo šnitu hljeba, običaj je bio da se ta šnita poljubi i ostavi na mjestu gdje može životinja da pojede. Toliko se razvijao taj kult i poštivanje hrane. Suprotno tome, danas se mnogo hrane baca. U BiH je to oko 500 tona dnevno. Istovremeno, u svijetu još uvijek umiru milioni ljudi od gladi. Važna je činjenica da se u svijetu proizvede oko 30 posto više hrane nego što su realne potrebe cjelokupnog stanovništva zemaljske kugle. Tako da već tradicionalno postoji ta nepoštena raspodjela hrane. S druge strane, postoji nedovoljna edukacija i vaspitanje o značaju hrane u ljudskom životu, a i njegovanje kulta hrane u svakoj osobi, počev od porodice do ustanova obrazovanja. Dio odnosa prema hrani njeguju, naravno i vjere. Hrana se često spominje u Kur'anu. Islam ima vrlo stroga pravila kada je u pitanju odnos prema hrani i on je ukomponiran u bh. islamskoj tradiciji – kaže na kraju za Preporod.info dr. Jašić.

 (Alem Dedić/Preporod.info)

Previous Zapošljavanje demobiliziranih branilaca - Na brdu Žuč i u miru se vode veličanstvene bitke
Next U Brčkom otvorena firma za proizvodnju modularnih i montažnih objekata

You might also like

ZDRAVLJE

Medicinski timovi iz Sarajeva i Tuzle sutra idu u Sandžak

Medicinski timovi iz Bosne i Hercegovine, što je ukupno 25 zdravstvenih radnika, sutra će u jutarnjim satima krenuti u Sandžak, kako bi dali svoj doprinos u borbi s pandemijom koronavirusa. 

ZDRAVLJE

I u vrijeme pandemije koronavirusa medicinske sestre su na prvoj liniji

U vrijeme pandemije koronavirusa medicinske sestre i tehničari su na prvoj liniji odbrane stanovništva, sebe i svojih porodica. To nije prvi put, oni su to dokazali i u ranijim složenim

ZDRAVLJE

KCUS – Multidisciplinarnim pristupom hirurških timova spašeni majka i beba

Multidisciplinarnim pristupom nekoliko hirurških timova, na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) spašena je Mela Bajrambašić i njena beba. Na Klinici za kardiovaskularnu hirurgiju KCUS-a pacijentici je, neposredno nakon carskog