Bošnjaci nisu poklekli ni nakon što su im raztrgli domovinu – primjer Suljage Salihagića i brošure iz 1940.

Bošnjaci nisu poklekli ni nakon što su im raztrgli domovinu – primjer Suljage Salihagića i brošure iz 1940.

‘Pitanje preuređenja naše države, pokrenuto sporazumom od 26. avgusta 1939 (autor misli na sporazum Cvetković – Maček), izbacilo je na površinu i pitanje autonomije Bosne i Hercegovine. Rat, koji je u ušao u drugu svoju godinu, ovo je pitanje malo odložio, ali ga nije otklonio’ – pisao je Suljaga Salihagić, Kotorvarošanin i bečki student u brošuri Mi Bos. Herc. Muslimani u krilu jugoslovenske zajednice (Banja Luka, sredinom septembra 1940), izašloj u godinama vjerovatno i najmračnijim u historiji Bosne i našeg naroda.

U nastavku dijelovi iz pomenute brošure, na temu nacije, jezika, srednjovjekovne vjere… Podsjećanja iz historije, posebno važna u tom periodu, ne manje aktuelna ni danas kada je Bosna ponovo država. Rijetki su iz generacije autora ove brošure javno sanjali bosansku slobodu. (Mehmed Spaho i Husaga Čišić istaknuti su lidera našeg naroda iz tog perioda.)

O bogumilstvu i bosanskoj vjeri…

..Usprkos svih progona rimskih papa i njihovih eksponenata mađarskih kraljeva, usprkos 4 krstaške vojne, koje su vođene protiv njih, ova jereza ostaje u Bosni sve do njenog pada u god. 1463, dakle okolo 300 godina.
Ona se je širila tako naglo, da je i sam ban Kulin sa 10.000 svojih podanika i čitavom porodicom primio ovu vjeru.
Kasnije je sav narod i sva vlastela primili tu vjeru, u koliko su mogli i smjeli javno, a ukoliko nisu smjeli javno onda tajno.

I sam najveći bosanski velmoža Hrvoje, čija se je vlast prostirala baš u ovim krajevima, bio je vatreni bogumil i kada se nije mogao odhrvati nasrtajima katoličke vjere, pape i mađarskih kraljeva, onda poziva u pomoć Turke još god.
1416, – 50 godina ranije, nego je palo Jajce!

Pošto se je bogumilska vjera tako raširila i odomaćila u Bosni, bude često nazivana i bosanskom vjerom!

O pismu bosančici…

..Vrlo je važno i karakteristično, da se je ovo pismo održalo i poslije dolaska Turaka i poslije primanja Islama od strane bogumila sve do okupacije Bosne i Hercegovine. Pa i poslije okupacije nalazilo se je, pa se još i danas nalazi, naših starih plemićkih porodica, koje su se služile i služe tim pismom i pored arapskog kao vjerskog i latinskog od Austrije privilegovanog pisma i pored nove, reformske ćirilice.

Ovaj fakat vrlo dobro ilustruje posebnost i nacionalnost našega osjećaja. Ali se nisu samo muslimani služili tim specijalno bosanskim pismom. I bosanski franjevci, ti jedini nosioci kršćanske kulture i pismenosti u tursko doba, služili su se tim narodnim pismom i rjeđi su slučajevi bili, da su se služili latinicom. Šta više provincijal franjevačkog reda u godini 1737 Fra Luka Karagić, zabranjuje fratrima upotrebljavanje latinice ne samo u službenoj prepisci, nego i u privatnoj i traži da moraju pisati bosančicom.

O naciji, bošnjakluku

– Sasvim je logično i konsekventno, da je zemlja, koja je imala svoju posebnu državnost, svoju posebnu vjeru i svoje posebno pismo imala i svoje posebno nacionalno ime bosansko i svoj posebni naziv za jezik i to bosanski.

Ja znam, da je danas ovaj naziv crvena ćoha za mnoge i ja osjećam sve one prigovore i napadaje, kada se već pomene ovo ime, koje se danas gotovo rijetko nađe u našoj literaturi ili štampi. Ali postoji istorijski fakat, da su se naši pređi zvali Bošnjacima ili Bošnjanima sve od Kulina Bana, pa do iza okupacije Bosne i Hercegovine i da je ime Bošnjak gotovo jedini naziv, koji sretamo u našoj starijoj i svoj stranoj literaturi, kada je god govor o nama.

Pa i danas naš muslimanski seljak neće kazati, da govori srpskim ili hrvatskim jezikom, nego bosanskim. Pa i pravoslavni i katolički seljak (u koliko propaganda nije u njega dublje zašla) kaže, da govori bosanskim. Pod srpskim on razumije vjeru, a pod hrvatskim on razumije ono što je u Hrvatskoj!

Naši iseljenici u Turskoj, koji su iselili prije ove nacionalne hajke na nas i koji su najmjerodavniji za prosuđivanje ovoga problema, osjećaju se samo Bošnjacima i kažu, da govore bosanski. Pa i oni iz Hercegovine kažu da su Bošnjaci i da govore bosanskim jezikom. Mora se apsolutno odbiti tvrdnja, da je Austrija ‘stvorila bosansku narodnost’ kako to danas neki vole da kažu. Austrija je podržavala neko vrijeme ono, što je zatekla a poslije je pomagala da se to ime ubije, kako su tražili Srbi i Hrvati…

O nacionalnom pregaocu Suljagi Salihagiću pisao je njegov banjalučki komšija, rah. akademik Muhamed Filipović. Prisjećajući se njegove porodice i imanja pod raznim voćem, Salihagića opisuje kao ‘poznatog građanina Banje Luke građevinskog poduzetnika, inžinjera, političara i poslovnog čovjeka’. Suljaga je, po riječima akademika, ubijen u Beču od Gestapoa, a njegovu suprugu su ustaše zatvorile u logor Stara Gradiška, gdje je svirepo ubijena.

Previous Strongman Liga prvaka: Najjači ljudi na svijetu takmičili se u Sarajevu
Next Eurobasket: Bosna i Hercegovina danas igra protiv aktuelnog prvaka Evrope

You might also like

BAŠTINA

Čuvar kraljevskoga grada Jajca, srednjovjekovni grad Vinac

Historija je htjela da jedan mali dvorac postane čuvar kraljevskoga grada koji i danas, iako ruševan, plijeni svojom ljepotom i položajem Niz vrbasku dolinu pred samim Jajcem svakom će čovjeku

HISTORIJA

Atentat – 28. juni 1914.

Atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju 28. juna 1914. godine je poznat kao Sarajevski atentat. Ovaj atentat poslužio je kao povod za početak Prvog svjetskog rata.

HISTORIJA

U Zenici obilježena 828. godišnjica Povelje Kulina bana

U parku pored istočne tribine stadiona Bilino polje u Zenici, u organizaciji Foruma građana Zenice te BZK „Preporod“, uz prigodan program obilježena je 828. godišnjica Povelje Kulina bana, najstarijeg dokumenta