Četiri decenije od ZOI u Sarajevu: Olimpijski duh i dalje živi

Sarajevo danas slavi 40 godina od najbolje organizovanih Zimskih olimpijskih igara. Olimpijski duh je najsjajnije naslijeđe koje Sarajevo i Bosna i Hercegovina imaju, poručeno je danas u bh. prijestolnici povodom obilježavanja 40. godišnjice Zimskih olimpijskih igara (ZOI ’84) u Sarajevu, javlja Anadolu.

U Vijećnici je danas upriličena konferencija za novinare povodom obilježavanja 40. godišnjice ZOI ’84. na kojoj su se, između ostalih, obratili gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, predsjednik Olimpijskog komiteta BiH Izet Rađo, specijalni savjetnik predsjednika Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) Pere Miro i legendarni sportisti koji su učestvovali na sarajevskim Olimpijskim igrama.

Gradonačelnica Karić je istakla da je veoma važno da i dalje živi olimpijski duh i da motiviše mlade sportiste i druge građane.

“Želim da olimpijski duh traje, da zajedno s našim gostima i svim drugima oživimo olimpijski duh i da se prisjetimo svih onih lijepih vremena u našem Sarajevu ali i da damo podsticaj našim mladim generacijama sportista da ostvaruju vrhunske rezultate“, kazala je Karić.

Predsjednik OK BiH Rađo izjavio je da je olimpijski duh veoma vrijedno naslijeđe Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine.

“Sarajevo se danas raduje i slavi 40 godina od najbolje organizovanih Zimskih olimpijskih igara. Olimpijski duh je najsjajnije naslijeđe koje Sarajevo i Bosna i Hercegovina imaju“, rekao je Rađo.

Ljudi trebaju biti svjesni da sport značajno može pomoći u jačanju kohezije i solidarnosti među ljudima, kazao je specijalni savjetnik predsjednika MOK-a Miro.

“Posebna je privilegija vidjeti da se olimpijski duh i dalje spominje i da živi. To sam vidio u vašim entuzijastičnim izjavama ali i među samim ljudima. Vjerujem da sport može doprinijeti koheziji, solidarnosti i jedinstvu“, rekao je Miro.

Sanda Dubravčić-Šimunjak, koja je prije 40 godina upalila olimpijski plamen u Sarajevu, istakla je da je cijelo Sarajevo tada živjelo za Olimpijske igre i da se to u svakom momentu moglo osjetiti.

“Ovo je bio taj dan. Taj 8. februar 1984. godine, dan kada sam osjetila to zajedništvo, dan kada je Sarajevo živjelo za otvaranje Olimpijskih igara. Sam Bog je poslao dan prije snijeg, čekali smo taj snijeg da padne kako bi Koševo bilo bijelo. Mislim da su te olimpijske igre u Sarajevu bile tople i ljudske i sve Sarajlije su živjele za tih 14 dana“, kazala je Dubravčić-Šimunjak.

Jure Franko, član reprezentacije tadašnje Jugoslavije i rođeni Slovenac, dodao je da su i sami sportisti osjetili taj olimpijski duh kao i druge Sarajlije.

“Mislim da smo mi sportisti živjeli u tom istom duhu i osjećali Olimpijadu na taj način. To su bile prve igre u vremenu političkih blokada koje su okupile sve najbolje sportiste iz svih zemalja“, rekao je ovaj Slovenac.

Legendarna njemačka klizačica Kattarina Witt izjavila je da se osjeća vrlo emotivno kada se prisjeti Olimpijade u Sarajevu.

“Ovo je sve za mene vrlo emotivno. Divno je ponovo vidjeti bivše sportiste, lijepo je vidjeti da olimpijski duh i dalje živi u gradu. Ljudi se i dalje sjećaju Olimpijade i o tome pričaju i svojoj djeci. To je nešto posebno u ovom gradu“, rekla je Witt.

Legendarni slovenski skijaš i bivši jugoslavenski reprezentativac u alpskom skijanju Bojan Križaj istakao je da prema Sarajevu i Sarajlijama ima posebne simpatije.

“Prema Sarajevu zaista imam posebne simpatije jer sam tri godine nakon Olimpijade postao najbolji slalomaš svijeta u finalu Svjetskog kupa na Jahorini, na olimpijskoj stazi. Osjećam i dalje vaše simpatije i Sarajevo mi je postalo kao moj drugi dom“, kazao je Križaj.

Na današnji dan prije 40 godina u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu, otvorene su 14. Zimske olimpijske igre. Sarajevo je od 8. do 14. februara 1984. godine bilo centar svijeta, a cijela bivša Jugoslavija učestvovala je u organizaciji Olimpijade.

Ono po čemu će Olimpijske igre u Sarajevu ostati zapamćene je snijeg koji je pao noć pred svečano otvaranje.

Sarajevske igre su po mnogo čemu tada bile rekordne. To su bile prve igre na kojima nije bilo bojkota Sjevernoatlantskog niti Varšavskog pakta, a bile su rekordne po broju zemalja učesnika.

Njih je pratilo oko dvije i po milijarde gledalaca u svijetu, bilo je 49 nacionalnih reprezentacija, podijeljene su 222 medalje, učestvovao je 2.691 sportista i trener, a pratilo ih je 7.825 novinara iz 760 redakcija.

Najuspješnije države bile su tadašnje Istočna Njemačka (devet zlatnih, devet srebrenih i šest bronzanih medalja) i SSSR (šest zlatnih, deset srebrenih i devet bronzanih medalja).