Edin Salaharević: Kako je u Vlasenici ubijen najbolji mladi košarkaš Bosne i Hercegovine i bivše države

Edin Salaharević: Kako je u Vlasenici ubijen najbolji mladi košarkaš Bosne i Hercegovine i bivše države

Trenutno najbolji bh. glumac odlučio priču o tragičnoj sudbini Edina Salaharevića pretvoriti u dokumentarni film…

U pravu je bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović kada kaže da od činjenica o ubistvu Edina Salaharevića, vlaseničkog košarkaškog dragulja, zastaje pamet.

Tragična je to priča o razaranju porodice Salaharević, slična hiljadama drugih u Podrinju, ispisanih od 1992. do 1995. godine. No, priča o Edinu je posebna i drugačija. Ona govori o zločinima komšija Srba, o mržnji koja je nepoznata ljudskom rodu. Ovo je priča o ubistvu najboljeg mladog košarkaša u bivšoj Jugoslaviji, o ubistvu talenta kojem se tek trebao diviti cijeli svijet…

Ispod brda Viselca

Zbog toga je i trenutno najbolji bh. glumac odlučio priču o tragičnoj sudbini Edina Salaharevića pretvoriti u dokumentarni film, koji će, nada se ovaj umjetnik, do idućeg Sarajevo Film Festivala, makar vidjeti cijeli svijet.

A tragična priča počinje nekad krajem marta 1992. godine, kada je Edin došao u Vlasenicu da s mamom i babom dočeka Bajram.

U gradić ispod brda Viselca, Edin je došao ponosan. Bajram mu je trebao biti najsretniji do tada. Tek nekoliko dana prije dolaska, 19-godišnji mladić je zajedno s ostalim sjajnim momcima iz zlatne generacije KK Sloboda Dita, demonstrirao silu ispod obruča.

Osvojili su juniorsko prvenstvo Jugoslavije, a Edo je, sa saigračem Damirom Mulaomerovićem, proglašen najboljim igračem.

– Bio je presretan. Pozvani su u juniorsku reprezentaciju bivše Jugoslavije – priča nam Edinov brat Nedim, pojašnjavajući da je voljeni buraz Edo igrao za Slobodu Ditu, i da je tada bio na posudbi u Boru.

Edin Edo Salaharević. Zlatna Slobodina „šestica“. Bio je budućnost jugoslovenske košarke, i igrač evropskog i svjetskog kalibra.

Nedim nam priča da je njegov brat došao u Vlasenicu da se odmori, uživa u bajramskim radostima, a nakon toga otputuje u Beograd na pripreme juniorske reprezentacije, koja je trebala igrati kvalifikacije za Evropsko omladinsko prvenstvo u Poljskoj.

– Ali, tih dana su počeli postavljati barikade, i na izlazu prema Zvorniku, i na izlazu prema Tuzli. Kada god smo pokušavali da izađemo kao cijela porodica, mi smo vraćani nazad. I kada su puštali na početku, mi smo vraćani. Ili, puste sve nas, a ne puste njega i oca. Uglavnom, njega nisu puštali nikako – priča nam Nedim.

Situacija u Vlasenici je postajala sve gora. Ulaskom Novosadskog i Užičkog korpusa, uz pomoć lokalnih Srba, Vlasenica je zauzeta 21. aprila. Poslije 15. maja, prisjeća se Nedim, „nastao je džehenem“.

– Bili smo u kućnom pritvoru. Edu je tada pokušavao izvući Košarkaški savez Jugoslavije, Crvena zvezda i Sloboda putem svojih veza. Ali, bezuspješno. Kada su ih ljudi zvali i kontaktirali s njima, nema šta nisu govorili – priča nam Nedim.

Tada je, govori on, Branislav Drakulić, predsjednik suda u Vlasenici, izgovorio poznatu rečenicu: Kakvi ste vi Srbi kada se toliko borite za jednog muslimana?!

– On je to rekao ljudima koji su s njim kontaktirali i tražili da puste Edu. Tada je pred mojom majkom kazao: Nisam ja znao da mi imamo takvu zvjerku u ovom momentu ovdje – govori nam Nedim.

Tada je i Predrag Bastah, ratni zločinac osuđen na 22 godine zatvora zbog zločina u Vlasenici, Salahareviću kazao da nikada neće napustiti Vlasenicu.

salaharevic-slike-2910215 (1)

– Edi je kazao: I kada bi svi izašli, ti nećeš izaći. Što si igrao košarku, igrao si – priča nam Nedim.
Slično je govorio i ostali ološ i ljudski šljam, koji tih godina Salahareviću nije mogao ni čuvati i dodavati peškire u Vlasenici. Tek su ga mogli gledati na parketu i s tribina se diviti njegovom košarkaškom umijeću.

Porodica Slaharević je od maja do septembra bila u kućnom pritvoru. Lokalni zlikovci, dojučerašnje komšije, maltretirali su i ubijali Bošnjake.

– Noć prije ubili su sve u mahali do nas. Onda su krenuli na našu mahalu. Bilo ih je sedam-osam, ulazili su u kuće i ubijali. Mogli smo ostati ili ići u logor Sušica. Otišli smo u logor – priča nam Nedim.

Tada je posljednji put vidio brata i oca. Rastali su se 11. ili 12. septembra. Nedim će rastanak ispred logora vječno pamtiti.

– Ta slika mahanja ispred metalnih vrata ostat će vječno u mojim mislima. Na njemu je bio gornji dio trenerke Slobode, a donji dio, jedna plava trenerka, od Košarkaškog kluba Boksit iz Vlasenice, za koji je nekad igrao. I na nogama su mu bile bijele Nike patike. To je bio neki prvi primjerak Jordanki – priča nam Nedim.

On i majka su prebačeni u Kladanj, a babo i Edin su ubijeni u logoru Sušica. Kasnije je čuo da je najbolji mladi košarkaš u bivšoj Jugoslaviji ubijen nakon mučenja i premlaćivanja.
Edin je pronađen i identifikovan 2009. godine. Ukopan je na mezaru Rakita u Vlasenici. Kosti babe još traži.

Košarkaško igralište

– Od razdvajanja u Vlasenici život mi se promijenio. Kada me nešto zaboli, sjetim se Sušice, i nakon toga me ništa ne boli. To je bol koja ne prolazi – priča Nedim, koji danas živi u Tuzli.
Priznaje, u posljednje vrijeme nema snage da ode u Vlasenicu. I kada ode u ovaj podrinjski gradić, posjeti bratov mezar, ali u tom slučaju ne može otići u porodičnu kuću.

– Ili, kad odem kući, onda ne mogu na mezar. To mi je najteži i najduži put – od kuće do mezara, od mezara do kuće. Nisam ga nikad ni prešao i neću ga nikada preći. Jednostavno, ne možeš podnijeti – govori Nedim.

I kada ode posjetiti mezar, s Rakite vidi košarkaško igralište. A igralište budi emocije i sjećanja na voljenog brata. Sjećanja koja bole.

(Faktor.ba/mb)

Previous Malezijski trgovački lanci zainteresovani za bosanske proizvode
Next Vranduk - kapija Bosne koju je samo Sultan Fatih osvojio

You might also like

RIJEČ-

Tuga majke Kade Ramić: Život joj satkan od uspomena na četiri ubijena sina

Brda, ili Sućeska, od grada Srebrenice udaljeni su petnaestak kilometara. Nekada je ova mjesna zajednica brojala blizu četiri hiljade stanovnika. Na spomen-obilježju u centru mjesne zajednice uklesano je gotovo hiljadu

NAŠI DANI

Haški tribunal je presudio – Srbija i Hrvatska učestvovale u agresiji na Bosnu!

Apelaciono vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) izreklo je danas konačnu presudu kojom su bivši rukovodilac Službe državne bezbjednosti (SDB) Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije Jovica Stanišić i Franko

AGRESIJA|GENOCID|URBICID

Dokument “Vojske RS”: Ostatke džamije na “mesto gde se deponuje otpadni materijal”

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu porušeno je više od šest stotina džamija u Bosni i Hercegovini. Također, srušeno je i 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i