Iz života preminulog generala Armije RBiH Stjepana Šibera: Tuđman mu je nudio sve, ali ostao je u Bosni i Hercegovini

Stjepan Šiber bio je vojnik starog kova. Energičan, hrabar, odlučan i „bez dlake na jeziku“ – a upravo ga je potonja osobina u životu koštala mnogo čega, kažu nam oni koji su dobro poznavali časnog generala, koji je preminuo danas u Sarajevu, u 78. godini.

Rođen u Gradačcu 20. juna 1938. godine, diplomac Vojne akademije u Ljubljani i potom aktivni oficir JNA, početak rata u Bosni i Hercegovini 1992. Šiber je dočekao sa činom pukovnika bivše Jugoslovenske narodne armije. I nije se dvoumio ni časa: svoje već tada bogato vojničko iskustvo stavio je na raspolaganje vlastima nezavisne Republike BiH, te je postavljen za zamjenika komandanta Štaba Vrhovne komande Armije RBiH. Godine 1993. Predsjedništvo RBiH unaprijedilo ga je u čin generala. Sve do odlaska u Švicarsku koncem te godine, gdje je obavljao dužnost vojnog atašea, Šiber je bio dio „generalske trojke“ koja je među najzaslužnijima za odbranu BiH, a koju su, osim njega, činili generali Jovan Divjak i Sefer Halilović.

Tuđmanova ponuda

Bilo je među njima trojicom i nekih nesuglasica, kako u ratu, tako i godinama poslije, a sve zbog one Šiberove „nezgodne“ osobine koju smo spomenuli na početku ovog teksta. Ipak, ni jedan, ni drugi, ni treći nikada nisu zaboravili ono za što su se prije više od dvije decenije zajedno borili.

– Jedan od najupečatljivijih i najljepših trenutaka za mene iz rata desio se kada je Šiber kao član delegacije BiH putovao zajedno sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem u Zagreb. Tuđman mu je tada ponudio da pređe u hrvatsku vojsku i da izabere čin koji želi. Stjepan je ponudu sa smiješkom odbio i rekao: „Moja jedina zemlja je Bosna i Hercegovina, tu sam rođen i tu ću ostaviti svoje kosti“ – sjeća se penzionisani general Armije RBiH Jovan Divjak.

– Tužan sam zbog njegovog odlaska, ali istovremeno i ponosan, jer smo stajali rame uz rame u najtežim danima za odbranu BiH. Bio je među najčasnijim oficirima Teritorijalne odbrane i Armije RBiH. Svojim odnosom prema pozivu i patriotskim, dobrovoljnim ulaskom u Armiju RBiH na početku rata iskazao je životno opredjeljenje za ovu zemlju, za sve njene narode i građane – kazao nam je Divjak.

General Šiber bio je bosanski patriot u pravom smislu te riječi, kaže za Faktor Vahid Karavelić, predsjednik Udruženja generala BiH.

– Kao čovjek, vojnik i general, nosim izuzetno lijepa sjećanja na svog prijatelja i kolegu Stjepana Šibera. Kroz odbranu BiH, Šiber se pokazao velikim patriotom ove zemlje, i to Bosne i Hercegovine, svih njenih građana i naroda, a nikoga ponaosob. Borio se za multietničku, multikulturalnu i multikonfesionalnu BiH kao i svi mi, a koliko smo u tome uspjeli, to je sada drugo pitanje… Kamo sreće da smo imali mnogo više takvih ljudi, kako u redovima branilaca BiH, tako i u redovima naših političara – govori general Karavelić.

Prevare, zablude, istina

Šiber je bio čovjek širokih vidika, pogleda uprtog u budućnost, kaže Karavelić. Po završetku rata objavio je svoj ratni dnevnik pod naslovom „Prevare, zablude, istina“, a ono što je iznio u knjizi mnogima se nije dopalo. Kritizirao je podjednako i čelnike Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane, i Milorada Dodika, za kojeg je rekao da je „Karadžić gori od Karadžića“, i predstavnike vjerskih zajednica i novoprobuđene nacionaliste koji su se bavili „prebrojavanjem krvnih zrnaca“, a beskrajno se iščuđavali kako je jedan Hrvat mogao biti toliko odan Armiji RBiH…

– Slučajno sam se rodio kao Hrvat, a mogao sam se roditi i kao Ciganin – odgovorio je jednom prilikom, u svom stilu, „dušebrižnicima“ nacionalne svijesti.

General Stjepan Šiber do posljednjeg dana svog života vjerovao je u jedinstvenu BiH, bez entiteta i kantona. Kada je 1998. godine rahmetli predsjednik Alija Izetbegović organizirao prijem u čast penzionisanih generala Armije, Stjepan Šiber mu je rekao: „Ja neću umrijeti još najmanje 40 godina, do stoprve ću živjeti. Sutra, bude li trebalo, zovite me – prvi ću biti, kako 7. aprila, tako i danas ili sutra.“

Izvor: Faktor.ba