U okviru pobjedonosne operacije Sana ’95 Armija Republike Bosne i Hercegovine na današnji dan donijela je slobodu u bosanski kraljevski grad Ključ!
–Kažem ja mome komandantu brigade Šarganoviću: Pazi! Dodaj gas – pravac Ključ! Da uđeš prije Hrvata, mora Ključ biti naš.
To je naš kraljevski grad! – podsjetiće general Atif Dudaković, komandant 5. korpusa ARBiH.
U Ključu su tokom agresije počinjeni masovni ratni zločini nad Bošnjacima. Samo u selu Biljani 10. jula 1992. godine ubijeno je više od 200 mještana, čija su tijela nakon oslobađanja većinom pronađena u dvije masovne grobnice.
Najmlađa žrtva u Biljanima bila je četveromjesečna beba Amila Džaferagić.
Amila, njen četverogodišnji brat i majka, bili su među 188 tijela ekshumiranih na lokaciji Lanište 1, koji su ubijeni u napadu srpske vojske i policije na Biljane 10. jula 1992. godine. (Najteža sjećanja Biljančana na posljednje trenutke sa najmilijima.)
Stari grad Ključ
Ključ se zvanično, u historijskim izvorima, prvi put spominje u povelji bosanskog bana Stjepana II Kotromanića 1322 godine, kojom on potvrduje ključkom knezu posjede njegovog djeda.
Stari grad Ključ i njegovi gospodari igrali su značajnu ulogu u historiji srednjovjekovne Bosanske države.
Stari grad Ključ spadao je u najstarije, najveće i najutvrdjenije gradove srednjovjekovne Bosanske države. To je po svom izgledu impozantan grad sa čijih se bedema širi vidik na sve strane sanske doline. Grad se sastoji od vojnih tvrdjava, dvora gospodara grada i ključkog podgradja, koje je predstavljalo kulturni, vjerski i zanatsko-trgovacki centar.
Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević bježeci ispred Osmanlijske ekspanzije u Bosni, potražio je utočiste u tvrdom gradu Ključu 1463 godine.
