Saradnja bosanskih vladara i (heretičke) Crkve bosanske u 13. i 14. vijeku
Razumljivo je naravno da Stepan i Vladislav sve poduzimaju da bi uvjerili nevjernog kneza u čvrstoću svojih obećanja. Zato i dobiva, kako rekosmo, »dve župe u dedinu i u isklad«, Banice i Vrbanu, ali i dva grada Ključ i Kotor.
U tom duhovitom dvojstvu bosanskih vladara u XIII. i XIV. st. leži, po svoj prilici, jedna od tajni njihova uspjeha.
Sudeći, naime, po podacima ove isprave vladari su kod kuće čvrsto stajali uz crkvu bosansku, ali su prema vani, izvan svoje zemlje, uvijek djelovali i nastupali kao katolici.
Oni se ni u kući velikog gosta Radoslava ne odriču svojih svetaca! No, čini nam se da je ono otvoreno katoličko lice bosanskih vladara koje je i otvoreno gledalo katolički i nekatolički svijet oko sebe, bilo isto tako važno kao i ono drugo, hereticima prijazno koje doduše nije išlo tako daleko da predstavnike heretičke crkve zove na svoj dvor, ali je ipak znalo da će uvijek imati uz sebe tu crkvu.
Jer ona ne može biti drugo do bosanska crkva, vladarska, ugledna i nenametljiva, crkva s kojom možeš surađivati bez bojazni da te njezini prelati istjeraju s prijestolja.
I veliki djedovi ove heretičke crkve su dobro znali od početka XIII. st. da položaj koji su stekli pod zaštitom bosanskih vladara nisu mogli imati ni u jednoj drugoj susjednoj zemlji ili državi.
Tako su bosanski vladari bez utjecaja i miješanja i, što je još važnije, suparništva visokih katoličkih prelata (koje su im htjeli nametnuti Arpadovići) rješavali na svom dvoru sami svoje državne poslove, a što je najvažnije, nisu morali dijeliti vlast niti maziti različite biskupe ili opate koji su nerijetko u susjedstvu pokapali vladare ili im bar ogorčavali život.
Stoga se čini da smo ovim prevažnim podacima Stepanove i Vladislavove isprave izdane »na Moištri« dobili također odgovor na pitanje zašto nikad nije pošlo za rukom »protjerivačima đavola« organizirati posebnu katoličku biskupiju u Bosni i gdje leži jedna od tajni izvanrednog političkog uspjeha domaćih bosanskih vladara u XIII. i XIV. st.
*Moištri (Moštre, Visoko…)
Izvor: NADA KLAIĆ – SREDNJOVJEKOVNA BOSNA, iz poglavlja: Samostalna vladavina Prijezdina sina Stepana I 1290-1314 i njegova sina Stepana II (1314-1353) u svim bosanskim zemljama.
Foto ilustracija: Emir Isović, Bosansko kraljevstvo infografički vodič.
(MiruhBosne)
You might also like
Križarski udari na Bosnu u vrijeme bana Mateja
Bana Mateja Ninoslava (1232–1250) ubrojit nam je medju znamenitije ličnosti u povjesti bosanskoj; za njegova burna vladanja prvi se put Bosna upliće u poslove susjednih država i zemalja. *** Iz
561. godina od pisanja vakufname Isa-bega Ishakovića – Dan kada je pravno verificirano utemeljenje Sarajeva kao gradskog naselja
Sarajevo, 1. februar 2023. – Na današnji dan prije tačno 561. godinu počela je legalizacija i pravna verifikacija čina izdavanja vakufname Isa-bega Ishakovića kao pravnog akta kojim je i zvanično
Obnavljanje bosanskog kraljevstva (1465-1476.)
Smatra se da je kraljeva rezidencija bila u Vranduku. Imao je svoju vlastelu i ekonomski imunitet na svom području. Na kraljevom području nije bilo dvovlašće, niti se osmanska vlast protezala