‘Schmidtove intervencije neizbježno izražavaju de facto prohrvatsku i antibošnjačku etničku pristrasnost’

Vijeće za demokratizaciju politike (DPC), nevladina organizacija smještena u Berlinu i Washingtonu analizirala je nametnute odluke visokog predstavnika u našoj zemlji u kontekstu uspostave vlasti u FBiH…

-Jučerašnje nametanje visokog predstavnika Odluke koja bi trebalo da „deblokira“ formiranje vlasti u Federaciji BiH je rezultat loše izvršenog nametanja 2. oktobra, kada su se zatvarala birališta, što je takođe trebalo da “deblokira” formiranje vlade.

To nema nikakve veze sa implementacijom mira – mandatom visokog predstavnika.

To je udvostručavanje neuspjele politike koju vode SAD i EU kako bi obuzdali problem i osnažili lokalne oligarhe kao garante „stabilnosti“.

EU se načelno protivi takvim nametanjima, ali će biti rasterećena rezultatom, koliko god kratkog vijeka bez sumnje bio. Umjesto da se zapitaju zašto njihova balkanska politika stalno pogoršava stvari, SAD i EU ukopavaju.

DPC već godinama poziva na sveobuhvatnu reviziju strateške politike. Sada je trenutak da se uozbiljite i odbacite promašenu politiku i one koji je guraju.

Detaljniju analizu nametanja i njegovih efekata dat ćemo nakon popodnevne sjednice Parlamenta Federacije – napisali su ranije u petak.

Danas su detaljnije izanalizirali situaciju…

-Predstavnički dom Federacije BiH izglasao je jučer novu vladu, nakon niza nametanja od strane
OHR-a Visoki predstavnik Schmidt je u četvrtak osmislio kako bi im to omogućio.

Ružne scene u parlamentu i van njega, te sredstva (novac, prijetnje, ministarska mjesta) kojima obje poslaničke grupe, (sada) vladajuća koalicija i opozicija poslednjih meseci pokušali da okupe/spriječe parlamentarnu većinu su živopisna demonstracija prljavog političkog posla u koji su Šmit i njegovi zapadni pristalice dozvolili da budu uvučeni.

Vrijedno je podsjetiti se na Schmidtovu originalnu odluku od 2. oktobra 2022. prije nego što pobliže pogledamo njegovu odluku u četvrtak.

Još u oktobru BiH se suočila s prijetnjom HDZ-a i Dragana Čovića da blokira postizborno formiranje vlade ako se ne ispune zahtjevi stranke za daljom etnonacionalističkom transformacijom izbornog sistema – odnosno optimizacijom oligarhije.

Ove prijetnje proizašle su iz neuspjelih pregovora EU-SAD 2021-22 o “reformi izbornog zakona”, u kojima su zapadni pregovarači signalizirali djelomičnu otvorenost prema HDZ-ovim zahtjevima.

U svojoj intervenciji od 2. oktobra (koju su potaknuli SAD, uz podršku UK, uz pristanak EU) u izborni zakon BiH i ustav FBiH, Schmidt je uklonio alate za blokadu HDZ-a, ali popuštajući dijelom HDZ-ovim etnonacionalističkim zahtjevima. Ovo je dodatno ojačalo stisak stranke nad hrvatskim biračkim tijelom i imenovanjem predsjednika(a) i vlade FBiH. Kako god, Schmidt i njegovi pomagači nisu uspjeli postići svoj neposredni proklamovani cilj, jer, kao DPC
upozorio, “u oligarhijskom sistemu podjele vlasti u BiH, nijedna institucionalna regulativa nema moć da se suprotstavi namjernom političkom opstrukcionizmu.”

Intervencija je gurnula glavnu bošnjačku stranku, SDA – čiji je lider, Bakir Izetbegovic izgubio mjesto u Predsjedništvu BiH, uza zid.

U isto vrijeme, taj potez je bumerangizirao: nenamjerno je SDA dao sredstva da blokira imenovanje nove vlade HDZ-Trojke/Osmorke.

U od 27. aprila, Schmidt se pozabavio tim samonametnutim problemom, povezujući rješenje za koaliciju HDZ-Trojka uklanjanjem blokade SDA i zaobilaženjem crvenih linija koalicijskih stranaka na Šmidtovoj intervenciji.

HDZ je, nakon što je 2. oktobra obećao dugoročno osiguranje vlasti, izbjegao više ustavnih promjena FBiH. Trojka je bila protiv ad hoc promjena. Stoga je Schmidt kombinirao jednokratni amandman za rješavanje pitanja formiranja vlade sa trajnom intervencijom u Ustav FBiH.

U svojoj jednokratnoj intervenciji, Schmidt je suspendovao ustavom zagarantovano glasanje o imenovanju vlade bošnjačkog potpredsjednika FBiH, člana SDA Lenda, čime je oslobodio put za jučerašnje glasanje nove vladajuće koalicije.

U svojoj trajnoj ustavnoj intervenciji u proceduru formiranja vlasti, od sljedećih izbora 2026. godine i nakon toga, Schmidt je vezao pravo veta (potpredsjednika) FBiH na podršku od 3/5 u njihovom etničkom klubu Doma naroda.

Ova brojka je jasno vezana uz računicu da će HDZ, sa svojom hegemonističkom pozicijom među hrvatskim biračkim tijelom već dodatno ojačanom prvobitnom intervencijom od 2. oktobra, u budućnosti dostići taj pra dok SDA, suočena sa opozicionim stranaka različitih okusa, možda i ne bi.

Uticaj i optika dvije Schmidtove intervencije neizbježno izražavaju de facto prohrvatsku i antibošnjačku etničku pristrasnost:

Prvo, dok su on i njegovi zapadni pristalice na prijetnju blokadom HDZ-a reagirali smirivanjem, oni su reagirali na blokadu SDA političkim odbijanjem, demonizirajući stranku za iste (etnonacionalističke, korumpirane) karakteristike koje dijeli s drugim vodećim etničkim strankama.

Drugo, za razliku od dosadašnjeg rješavanja blokada formiranja vlasti OHR-a od strane HDZ-a, u slučaju SDA je reagirao suspendiranjem prava veta predstavnika jednog od konstitutivnih naroda (Bošnjaka) u entitetskom Predsjedništvu.

Treće, birači koji ne žive na većinski hrvatskim (i srpskim) područjima de facto su kažnjeni zbog većeg političkog pluralizma, odnosno slabije političke dominacije vodeće etničke stranke prisutne u tom dijelu BiH.

Ovo će nahraniti etnokratsku homogenizaciju – i stoga opasnost od dalje de facto – a možda i de jure – podjele. I kao
DPC upozorava od svog osnivanja, da se to nikako ne bi moglo nastaviti bez značajnog nasilja.

Na ovaj način, Zapad riskira ne samo dodatno otuđenje i kažnjavanje prodemokratskih, multietničkih građana BiH, već i jačanje i radikalizaciju bošnjačkog etnonacionalizma. To je već očigledno – i bilo je predvidljivo i predviđeno.

Svojim nastupom od 2. oktobra, visoki predstavnik i njegovi zapadni pristalice su po prvi put u poslijeratnoj eri snažno intervenirali u politički sistem i umiješali se u izgradnju koalicije bez da je ta politika utemeljena u BILO KOJOJ agendi demokratskih reformi, a kamoli u bilo kakvom ozbiljnom strateškom razmišljanju na putu naprijed u trenutnom regionalnom i globalnom kontekstu. Očigledno pokušavaju da umire situaciju. Za sada.

Dajući prešutnu podršku Visokom predstavniku, institucije EU su ironično djelovale protiv svoje dugogodišnje dogme o “pravu”, insistirajući na tome da BiH ne može napredovati na putu evropskih integracija dok OHR nastavlja koristiti svoje izvršne nadležnosti.

EU je dala deklarativni napredak u procesu evropskih integracija, od parafiranja SSP-a 2007. nadalje, u nadi da će on postati stvaran u budućnosti.

Ovaj put, nakon što su državnu koaliciju već proglasili reformskom vladom, oni žele da se izjasne o potencijalnom budućem napretku, čime legitimiziraju davanje statusa kandidata BiH post hoc u decembru 2022. godine, uprkos tome što zemlja nije ispunila reformske uslove.

Bez vlade FBiH ne može biti navodnih znakova napretka – uključujući sastanke na visokom nivou između državnih i entitetskih vlada i zvaničnika EU zakazane za sljedeći mjesec. Predsjednik EK Ursula von der Leyen
treba ih prije posjete BiH 23. oktobra.

Ni države članice EU ne mogu izbjeći svoju političku odgovornost, posebno Njemačka. Berlin se nigdje ne vidi od 2. oktobra, uprkos tome što je njemački visoki predstavnik djelovao protivno deklariranim političkim principima njegove vlade.

Što se tiče BiH, njemačka vlada se efektivno predala SAD-u, EK i EEAS, i Schmidtu – tragični nastavak ne-politike bivše kancelarke Merkel u BiH. Da je Merkel bila ozbiljna po pitanju BiH i regiona, Schmidt nikada ne bi bio nominiran – zaključuju.