Dio izložbe “Pod nebom vedre vjere” je doktorska diploma Safvet-bega Bašagića iz Beča

Dio izložbe “Pod nebom vedre vjere” je doktorska diploma Safvet-bega Bašagića iz Beča

Jedan od eksponata izložbe “Pod nebom vedre vjere” koju realizuje Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je doktorska diploma Safvet-bega Bašagića iz Beča iz 1911. godine.

Izuzeta je iz Historijskog arhiva u Sarajevu.

Safvet-beg Bašagić (Mirza Safvet) rođen je u Nevesinju 6. maja 1870. godine. Djetinjstvo je proveo u Foči, Mostaru, Ljubuškom, Stocu i Konjicu, gdje mu je otac Ibrahimbeg služio kao kajmekam (kotarski predstojnik).

Mekteb je pohađao u Mostaru i Konjicu. Kad mu se otac nastanio u Sarajevu 1882. godine, Safvet-bega upisuje u ruždijju. Poslije ruždijje pohađa Veliku gimnaziju u Sarajevu. Maturirao je 1895. godine u Zagrebu.

Nakon toga upisuje se na univerzitet u Beču, gdje studira orijentalne jezike i historiju. Diplomirao je 1900. godine. Za orijentalne jezike stekao je ljubav još u ruždijji, gdje je dobio i osnovna znanja. Ljubav za historiju je dobio u kući, gdje se osobito gajila porodična tradicija. Kako mu je otac Ibrahim-beg bio i pjesnik na turskom jeziku, još od rane mladosti zavolio je književnost na orijentalnim jezicima i ostao joj vjeran sve do smrti.

Odmah po završetku studija Bašagić je dobio mjesto profesora arapskog jezika na Velikoj gimnaziji u Sarajevu, gdje ostaje do kraja 1906. godine, kada se zahvaljuje na državnoj službi.

U godini 1907. izdavao je list Ogledalo (Ibret), od koga je izašlo svega 13 brojeva. List je bio veoma zapažen i cijenjen. Do 1910. godine boravio je u više navrata u Beču, gdje je po bečkim bibliotekama sakupljao građu za doktorsku tezu, koju na tamošnjem univerzitetu 1910. godine i brani.

Na temelju radnje Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti Bašagić je promoviran u čast doktora “exlinguis islamiticis”. Kada su te iste godine provođeni izbori za Bosanski sabor, Safvet-beg je izabran za narodnog poslanika izvan stranaka, jer nije pripadao nijednoj tadašnjoj muslimanskoj stranci (Muslimanska narodna organizacija i Muslimanska samostalna stranka). Na svim izborima, održanim do 1914. godine, biran je redovno za poslanika, i to uvijek nezavisno i izvan stranaka.

U dva maha je bio predsjednik Sabora, a dva puta njegov potpredsjednik. Za vrijeme I svjetskog rata vodio je poslove Sabornice (jer se Sabor u toku rata nije sastajao). Godine 1919. postavljen je za kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Tu ostaje do odlaska u mirovinu 1927. godine, jer uslijed bolesti, koja se naglo pogoršavala, nije više mogao odlaziti na posao. Umro je 9. aprila 1934. godine, a ukopan je na počasnom mjestu u krugu Begove džamije.

Izložba će za javnost biti otvorena do 18. novembra, od 10.00 do 18.00 sati. Ulaz na izložbu je besplatan.

U vrijeme trajanja izložbe bit će održano i nekoliko panela, kao i nekoliko zanimljivih radionica.

Nakon premijernog predstavljanja u Sarajevu, izložba “Pod nebom vedre vjere – Islam i Evropa u iskustvu Bosne” će biti predstavljena i u drugim značajnijim centrima u regiji i Evropi.

Izvor: Preporod.info

Previous Kamerman AA koji je u Gazi izgubio četvero djece: Izrael gađa sve, pa i djecu dok spavaju
Next Protesti ispred američke baze u Turskoj (VIDEO)

You might also like

KULTURA I UMJETNOST

Memorijalni centar Srebrenica predstavio publikaciju „Srebrenica. Genocid. 25 godina poslije”

Memorijalni centar Srebrenica danas je predstavio publikaciju „Srebrenica. Genocid. 25 godina poslije.“ koja na 56 stranica obuhvata pregled historijskog konteksta, opsade i genocida u Srebrenici, negiranja i prikrivanja zločina, svjedoka,

BAŠTINA

Zlatnik kralja Tvrtka

Bosna pripada skupini rijetkih zemalja u svijetu koje imaju višehiljadugodišnju tradiciju kovanja vlastitog novca. Od Ilira preko srednjeg vijeka do današnjeg dana. – Većina kovova predstavlja izuzetno umjetničko ostvarenje. U tome se

BAŠTINA

556. godišnjica Ahdname: Suđeno nam je živjeti zajedno

U povodu okupljanja 556. godišnjice Ahdname, iz Fojnice poručuju da je nama suđeno biti zajedno na ovim prostorima i jedina šansa da ovdje nastavimo graditi život, a ne suživot je