Sonja Biserko: Dokazi o umiješanosti Srbije u rat u Bosni i Hercegovini nisu sporni. BiH mora obnoviti tužbu

Sonja Biserko: Dokazi o umiješanosti Srbije u rat u Bosni i Hercegovini nisu sporni. BiH mora obnoviti tužbu

Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji objašnjava kakav dil su svojevremeno sklopili bivši šef diplomatije SR Jugoslavije Goran Svilanović i tužiteljica Karla del Ponte, po čemu su slični, a po čemu različiti Mladen Ivanić i Milorad Dodik i da li se lični odnos entitetskog predsjednika RS-a sa premijerom Aleksandrom Vučićem preslikava na odnose Bosne i Hercegovine i Srbije

Da li će BiH pokrenuti postupak revizije tužbe protiv Srbije za genocid pred Haškim sudom?

– Činjenica da se to pitanje pokreće svega petnaestak dana pred istek zakonskog roka budi sumnju da je Bosna i Hercegovina zainteresovana za obnovu tog procesa. Iako Haški sud nije dozvolio objelodanjivanje dokumenata koji su u tom smislu bili relevantni, dokazi o umiješanosti Srbije u rat u BiH nisu sporni. Uprkos tome, bošnjački dio političke elite u BiH i dalje vaga, iako je revizija sudskog postupka, po mom sudu, njihova i moralna obaveza.

Zašto se bošnjački političari dvoume?

– Ponekad djeluje da sve tri strane u BiH imaju neku svoju računicu, da jedni drugima neprekidno čine određene ustupke. Naročito se to odnosi na Srbe i Bošnjake, između kojih se vodi politička igra sa ciljem da se pod kontrolom drži isključivo vlastito “dvorište”.

Sa druge strane, čini mi se da ni u prvom sudskom procesu bošnjačka strana nije bila dovoljno zainteresovana za taj postupak, vjerujući da će sve moći da se završi bez njenog pretjeranog angažovanja. Naprosto, olahko su se oslonili na podršku međunarodne zajednice koju su u to vrijeme imali. Međutim, pokazalo se da, čim se pređe na teren prava, sve postaje neuporedivo ozbiljnije i komplikovanije. Uostalom, srpska strana je, uloživši ogromni i materijalni i pravni kapital kako bi konačna presuda izgledala upravo onakva kako danas izgleda, pokazala koliko je to za njih važna bitka.

Ipak, u presudi se kaže da Srbija nije spriječila genocid…

– U ovdašnjim interpretacijama taj se dio presude namjerno zanemaruje. Nažalost, takvoj presudi doprinio je i dogovor tužiteljice Carle del Ponte i Gorana Svilanovića, u to vrijeme ministra spoljnih poslova SRJ, koji su se saglasili da bi dostavljanje dokaza o umiješanosti Srbije u rat u BiH ugrozilo srpski nacionalni interes. Carla del Ponte je taj “argument” uvažila, vjerujući da će, praveći ustupke Beogradu, Srbiju obavezati da joj isporuči Slobodana Miloševića, Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Jasno je da takva politizacija prava i sudskog procesa ima veoma loše posljedice.

Kakav je “nacionalni interes” sakriti ulogu Srbije u ratu u BiH?! Zar takvim “argumentima” Svilanović nije cio srpski narod identifikovao sa Miloševićevim, Karadžićevim i Mladićevim zločinima?

– Jeste. Ali, nije to bio argument Gorana Svilanovića; riječ je o interesu države Srbije. Srpska politička i intelektualna elita, naime, nikada nije bila spremna da do kraja prizna zločine koje je Srbija počinila u ratovima devedesetih, da ih jasno osudi, da se distancira od ratne politike Beograda, vjerujući da bi time, po njihovoj ocjeni, i sama država bila dovedena u pitanje. Uostalom, sjetite se da se u odbranu Srbije od odgovornosti za genocid u BiH bila uključila gotovo sva pravna, čak i ona liberalna elita, koja je svojim savjetima ili na druge načine pomagala da Beograd bude oslobođen direktne odgovornosti.

Naravno, u sve su se umiješali interesi velikih sila, koje nikada neće dozvoliti da međunarodno pravo bude jednako za sve države.
U svakom slučaju, odlukom Međunarodnog suda pravde za genocid osuđeno je isključivo političko i vojno rukovodstvo Srba iz BiH, što ne samo da nije istinito i pravedno – ponavljam, umiješanost Beograda nije sporna – nego se i sprečavaju pomirenje i normalizacija odnosa unutar same BiH. Pored toga, navedena presuda sokoli Beograd da ne odustaje od svog strateškog cilja, a to su osamostaljenje RS-a i njegovo pripajanje Srbiji. Toj bi se državi, vidimo posljednjih mjeseci, pored dijela BiH, pridružile i Crna Gora i dio Kosova. Pozivajući se na tekst bivšeg britanskog diplomate, Milorad Dodik je, u novogodišnjem intervjuu za jedan beogradski tabloid, govorio upravo o toj državi, odnosno o novom prekrajanju granica na Balkanu. Ova ideja je dobila veliki prostor u javnosti prije svega zahvaljujući Rusiji, čiji je Milorad Dodik direktni eksponent.

Srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić kaže da neće biti rata, biće incidenata.

– Čekajte, šta to znači?! Ko će te incidente da kontroliše? Zar upravo “incidentima” nisu počeli i ratovi devedesetih?

Uzgred, osim što Dodik svoj nacionalizam i namjeru da destabilizuje BiH iskazuje direktno, dok Ivanić, makar verbalno, to ne radi toliko brutalno, po čemu se ova dvojica političara zapravo razlikuju, imate li ideju? Ivanić je Dodiku pokušao da se suprotstavi preko borbe protiv korupcije i kriminala. Međutim, shvativši da od te bitke nema mnogo fajde, Ivanić se vratio na uvijek sigurnu kartu – na nacionalizam. Odlukom da uprkos stavu Ustavnog suda BiH 9. januara postroji vojsku u Banjoj Luci, srpski član Predsjedništva koji je i u Sarajevu i u međunarodnim krugovima jedno vrijeme imao dosta dobar status, odlučio je da sa Dodikom uđe u bitku oko toga ko je veći Srbin. Što sve zajedno pokazuje da je razlika između ove dvojice bh. političara veoma tanka.

Kako Vam izgledaju lični odnosi Milorada Dodika i premijera Aleksandra Vučića?

– Vučić očito želi da u javnosti ostavi utisak političara koji se strogo drži Dejtonskog sporazuma: podržava RS, ali i teritorijalni integritet BiH. Za razliku od Tomislava Nikolića, na primjer, koji ponavlja da je BiH neodrživa. Iako bi to lično možda i volio (pitanje je da li je Vučić, takav kakav je, ikada Dodiku oprostio podršku i pomoć koju je ovaj 2012. pružio Borisu Tadiću kao kandidatu za predsjednika Srbije), srpski premijer i dalje nema snage da sa Dodikom definitivno prekine.

Možda i zato što veoma dobro zna da cio blok na čijem je čelu, uključujući i dobar dio opozicije, zagovara otcjepljenje RS-a od BiH i pripajanje Srbiji, što bi bila “adekvatna kompenzacija” za izgubljeno Kosovo. Ta politika je toliko čvrsta i dominantna da je Vučiću teško da to konačno presječe. Uostalom, znamo kako su prolazili političari u Srbiji koji su kroz historiju pokušavali da se okrenu od politike teritorijalnih pretenzija prema drugim državama.

Mislite da je Dodik toga svjestan?

– Dodik svakako osjeća Vučićevo kolebanje i pošto sa premijerom Srbije ipak nema tako blizak odnos kakav je imao sa Borisom Tadićem, nastoji da nađe alternativu…

Kakvu alternativu?

– Po onome što znam, u izborima za predsjednika Srbije Dodik za sada još tajno podržava svog starog prijatelja i partnera Vuka Jeremića.

Dodik u intervjuu za TV Prva kaže da indirektno podržava Nikolića…

– Dodik shvata da su predsjednički izbori za Srbiju veoma važni, zato se i miješa. Drugo, zar sam Tomislav Nikolić nije najavio da će, ako ne dobije podršku Aleksandra Vučića, podržati Vuka Jeremića? Što nije čudno, budući da je, ponavljam, riječ o korpusu koji je pod uticajem Moskve. Nažalost, Rusiji je dozvoljeno da pruža otvorenu finansijsku, propagandnu i logističku podršku političarima koji su spremni da se, zarad svojih interesa, igraju vatrom i da destabilizuju region.

Sa druge strane, činjenica je da EU, uprkos naporima, nije uspjela da napravi dovoljno jaku arhitekturu na prostoru zapadnog Balkana, što je Rusiji, koja iz svojih interesa podupire srpski velikodržavni projekat, omogućilo da izazove stanovite turbulencije u Makedoniji, u BiH, na Kosovu, kao i u do sada najstabilnijem društvu na Balkanu – u Crnoj Gori. Dakle, jasno je da je cilj Moskve da pomoću svojih političkih eksponenata napravi novi ukrajinski scenario. Primjer je ono što se dogodilo u Podgorici na dan izbora.

(Intervju je u cijelosti objavljen u novom broju Dana)

Previous Reportaža iz Srebrenice (Video)
Next Danas jedina na Balkanu: Travnička tvornica Dolac 116 godina proizvodi šibice

You might also like

MADE IN BOSNIA-387

“KRIVAJA” – TVORNICA MONTAŽNIH KUĆA DOO ZAVIDOVIĆI: Zahvaljujući kvalitetu uspješno posluju na tržištu zapadne Evrope i Skandinavije

Generalni direktor Krivaja – Tvornice montažnih kuća iz Zavidovića Ismet Mujanović u intervjuu za Agenciju ONASA, između ostalog, govori o poslovanju u tekućoj godini, o problemima sa kojima se Tvornica

INTERVJU

Naredne godine veliki investicioni zamah na Sarajevskom aerodromu

Direktor Međunarodnog aerodroma “Sarajevo” Armin Kajmaković najavio je u razgovoru za Fenu da će veliki investicioni zamah na ovom aerodromu, koji bilježi rekordan broj putnika, početi naredne godine. -S obzirom

INTERVJU

Komšić za HRT: Tužit ćemo Hrvatsku!

  Prenosimo cjelovit intervju novoizabranog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine koji je dao za državnu televiziju RH. Kako komentirate izjavu Dragana Čovića u obraćanju u izbornoj noći kada je komentirao Vašu pobjedu na