Branimir Štulić: Prvi na Balkanu sam svirao sevdah, prije Bregovića i svih ostalih

Branimir Štulić: Prvi na Balkanu sam svirao sevdah, prije Bregovića i svih ostalih

Smatraju ga jednim od najvećih kompozitora, pjesnika i najinteligentnijim prorokom jugoslovenskog rokenrola. Branimir Džoni Štulić (64) uvijek se borio za pravdu i slobodu protiv kurvinih sinova. Mada odavno ne živi na ovim prostorima, svaka njegova riječ smatra se suhim zlatom. A on iz Holandije, za “Novosti”, poručuje da je u posljednjih sedam godina snimio gotovo cijelu svjetsku muziku, dostupnu na “YouTube” na albumima “Gozba”, “Zakuska” i “Protuletje”.

– To je moja stara ideja i taj opus od oko hiljadu pjesama sastoji se iz tri dijela. Prvi čine naše narodne pjesme, jer sam prvi na Balkanu svirao sevdah, prije Bregovića i svih ostalih, i ima ih, grubo računajući, 300. Drugi dio su obrade, njih sam malo manje napravio – 200, a treći su moje pjesme.

* Žalili ste se Ustavnom sudu Srbije zbog povrede prava na pravično suđenje protiv “Plato buksa”, “Haj faja” i “Komune”?

– Sud je poverovao da treba da platim kauciju “Plato buksu” kao stranac i da imam holandsko državljanstvo. Međutim, ja ga nemam, što oni uopšte nisu htjeli da provjere. Odavno mi je istekao jugoslovenski pasoš, ali nisam stranac. “Haj faj” je objavio pet mojih diskova, gotovo sav moj materijal, a ja ne mogu apsolutno ništa. Ne samo u Srbiji, nego i u Hrvatskoj. Sve je sa novcem povezano, a ko uzima novac, on plaća i sudije. To je uvijek bilo tako i biće. Ne mogu skrštenih ruku da to gledam, a sramota me je da se oko toga potežem.

* Stvarno, apsurdno…

– Još je u Titovo vrijeme bilo bandi i lopovluka. Ja sam 1980. morao da se učlanim u Sokoj da bih dobio autorske honorare, a nisam vidio ni dinara. Poslije četiri-pet mjeseci odem i pitam gdje je problem, a oni mi kažu da ne isplaćuju novac jer prelaze na kompjutersku obradu. Prelazili su od 1984. do rata 1991, a kompjuteri tada nisu ni postojali. Ubirali su novac od mojih pjesama, ali nikad nisu plaćali. Naravno, odmah sam se ispisao iz Sokoja, 1981. o čemu imam i potvrdu. A onda sam vidio da su me oni tek 1994. odjavili i “predali” hrvatskom ZAMP-u. To je bilo povezano sa “Olujom”, sve je naštimovano i dogovoreno. Sve su to sestrinske i gazdinske organizacije koje sarađuju.

* Oni sarađuju, a vi bez para?

– Nemam ja veze ni sa Hrvatskom, ni sa Srbijom, ni sa Jugoslavijom, kako je to Sokoj predstavljao, već samo sa svojim radom. Sve račune plaćam uredno, porez, sve živo, ali mene odavno niko ne plaća. Nisam bankrotirao, nemam nikakav dug, ali ne mogu da radim kad sve košta.

* Rekli ste da je vaša karijera veliko neslaganje sa osrednjošću, koja vlada svuda?

– Nema uopšte dobrih autora. Kada sam počinjao, bili su samo pjevači, a kompozitora je bilo malo, kao i sada. Možda Bregović i Dedić, a ja sam bio prvi kompozitor koji je stvarao svoju muziku. Poludim kad vidim ove “Vikipedije” koje pišu smokvari. Prosto uvrjedljivo. Taj kadar ništa drugo nije znao nego da maže kvake gov**ma i sada pišu o meni da sam pjevač. Nisam pjevač, ja sam kompozitor. Jedini sam kod nas imao program od svojih pjesama, dok su pola repertoara na koncertu “Bijelog dugmeta” bile tuđe pjesme, kao Yesterday na primjer. Prvi sam kod nas krenuo sa svojim kompozicijama.

* U mnogo čemu ste bili prvi?

– Jeste, u mnogo čemu. Ipak, prvo sam kompozitor, pa sve ostalo, kakav crni pjevač? Kad bih bio solo pjevač, to bi onda značilo da nisam ja “Azra”, što je “Jugotonova” politika, nego su drugi “Azra”. Onda su mi oni, valjda, radili pjesme.

* Ostali ste čvrsta linija, kao što pjevate u No comment iz 1984?

– Jesam čvrsta linija, zato sam i zaostao. Jedino što sam volio u životu bili su muzika i fudbal. Ništa van toga me nije interesovalo. Fudbal ne možeš da igraš sam, a muziku možeš da radiš sam. A da bih se mogao baviti muzikom, morao sam da napravim pjesme.

Baš prije neki dan nađem tekst o sebi sa naslovom “Od netalentovanog čupka do zvijezde regiona” i mislim se, odakle vam to “netalentovani”? U “Globusu” su me 1994. proglasili za 11. jugoslovenskog gitaristu. Kao, veze ni sa čim nemam. A još 1972. sam jako dobro i svirao i pjevao, možda ne toliko savršeno, a od 1974. sam nastupao javno, sam, bez benda, na fakultetu. Htio sam da sviram po cio dan i niko mi nije bio ravan. Pa, j***te, ja sam 1977. najbolje svirao akustičnu gitaru od svih rokera u Jugoslaviji. Klasičnu, ako baš hoćeš. Niko nije smio da se mjeri sa mnom. Nisam imao novca da kupim električnu gitaru, a rođeni sam električni gitarista. Eto, Rundek je napravio karijeru na akustičnoj gitari.

* Da li ste se makedonskim melosom zarazili u rodnom Skoplju?

– Živio sam na brdu iznad stare turske kasarne, mislim da je danas tamo američka ambasada. Na sto metara ispod kuće bila je taraba ispod koje sam se kao mali provlačio i ulazio u krug kasarne. Imao sam četiri-pet godina. Kao što u Engleskoj imaš one životinje koje su maskota vojske, ja sam bio maskota te kasarne. Ne znam kako su me podnosili. A ispod tog brijega, dva puta godišnje, u proljeće i jesen, održavali su se sajmovi. To je stogodišnji običaj, kad se stočari sele, pa se u proljeće i jesen nađu na nekoliko dana. A tamo, sva ta božja muzika koja mi je ušla u uho. Nisu sve takozvane makedonske pjesme najbolje, ali neke su stvarno vrh vrhova.

* Šta još pamtite iz djetinjstva?

– Sjećam se ko sad, sa šest godina sam čitao i latinicu i ćirilicu. Nevjerovatno kako je to bilo napredno vrijeme. Čitao sam sve stripove “Den Deri”, za koje nisu baš znali u Americi i Engleskoj. “Kekec” je 1957. počeo da izlazi s tim stripovima i ja sam kao dijete gutao sve futurističke stvari. Pjevao sam “Dajanu” od Pola Enke, ali sa domaćim tekstom “O Dajana, volim te…’ Nisam znao šta to znači, ali sam pjevao sa pet godina. Brega se nije protegnuo do 15. godine, ali zato u muzici kasni čitavu deceniju za mnom. Ja sam skroz na bitu, a on je sredina puta u kompoziciji. Počeo je da komponuje 1970, a ja to radim od 1963. Ja sam takozvana eolska struja, bitnička. To je za Bregu špansko selo.

Spominjem Bregu zato što on voli da ga spominju. Pogotovo kad mu sliku stave, to mu je najvažnije. Znači, obavezno stavi Breginu sliku uz ovaj tekst, a moje riječi ispod. To će biti izvrsna kombinacija – on lijep, a ja pametan.

* KAKO komentarišete Nobelovu nagradu za književnost Boba Dilana?

– Ponosim se što u životu nikad ništa nisam dobio, čak ni zahvalnicu. Tako će ostati. “Nobel” je čisto politička nagrada. Najbolji kompozitori u pop muzici su bili “Bitlsi”, iznjedrili su sigurno 30 izvrsnih pop pjesama. Svi ostali su napravili po nekoliko. Arsen Dedić je napravio 10, Bregović je napravio pet, a ja sam ih bogami napravio više od 30. Nikada nisam radio hitove, ali su moje pjesme jake po sebi.

(Izvod iz intervjua)

Dokumentarna emisija sa Branimirom Štulićem iz 1991. Televizije Sarajevo

(MiruhBosne)

Previous Mrtvi Prijedorčani će progoniti žive Banjalučane: Naredbom lokalnih srpskih vlasti da se postave bijeli čaršafi počeo je jedan monstruozan period
Next Na Trgu Kartal u Istanbulu otkriven Spomenik žrtvama genocida u Srebrenici

You might also like

INTERVJU

Nađa Berberović-Dizdarević: Alija Izetbegović bio je čovjek snažnog i slobodnog duha

Prvi predsjednik Predsjedništva RBiH i osnivač SDA rođen je na današnji dan prije 92 godine. Alija Izetbegović umro je u Sarajevu 2003. godine. Njegovog lika i djela u razgovoru za

INTERVJU

Balje: Vize između Bosne i Hercegovine i Kosova pogađaju najviše pripadnike bošnjačke zajednice

Dosadašnja zastupnica bošnjačke koalicije Vakat Duda Balje i na predstojećim prijevremenim parlamenatarnim izborima na Kosovu, 11. juna, boriće se za ulazak u kosovsku Skupštinu kako bi nastavila da se zalaže

KULTURA I UMJETNOST

Josip Pejaković: Na Bosni su mnogi polomili zube

Fondacija za unapređenje obrazovanja i kulture “Izvor nade“ organizirala je Noć ljubavi prema Bosni i Hercegovini s proslavljenim bosanskohercegovačkim glumcem, Josipom Pejakovićem. Brojna publika uživala je u obraćanju Pejakovića, koji