Je li nas sramota kada kupujemo uvoznu vodu

Kupovina domaćih proizvoda trebala bi se podrazumijevati, posebno u maloj zemlji u kakvoj živimo i gdje bismo trebali svakodnevno jačati svijest o tome da je to najbolji način za jačanje privrede i ekonomije.

Gledala sam neki dan reklamu na kojoj jedan momak u marketu kupuje pakete vode. S obzirom na to da je strana reklama, ne čudi što kupuje vodu, jer znamo da u brojnim evropskim i svjetskim zemljama voda sa česme nije za piće. Ono što je poenta reklame jeste da je taj momak kupio stranu vodu i da su ga svi oko njega gledali osuđujućim pogledom. Iza njega je išla žena koja je sve vrijeme ponavljala riječ SRAMOTA. Istu tu riječ mu je pogledom uputila i kasirka, zatim svi koje je sreo usput, te su ga na kraju, kad je došao u svoju ulicu, komšije počele gađati papirima, te raznim voćem i povrćem, kažnjavajući ga zbog takvog poteza. Nažalost, slično je i u našoj zemlji, gdje kupujemo uvoznu vodu pored i više nego kvalitetne domaće. Ali to je ovdje “normalno”. SRAMOTA.

Trebala bi ova reklama probuditi svijest ljudi o kupovini domaćih proizvoda ne samo u toj zemlji u kojoj je ona snimljena nego i u svim drugim u kojima ona bude pogledana.

Uostalom, ne trebaju nama strane reklame da nam kažu kako je kupovina domaćih proizvoda najbolji način da pomognemo sami sebi i svojoj državi, njenom razvoju, imamo mi i svoje reklame i one koji su zaduženi da nas osvijeste po tom pitanju. Udruženje Kupujmo i koristimo domaće svake godine pokreće novu kampanju kojom promoviše domaće firme, firme koje ne samo da posluju dobro i na domaćem i na stranim tržištima nego imaju i veoma kvalitetne proizvode. Znamo mi svi koji su to brendovi i koji su to proizvodi, znamo mi isto tako i koliko u našoj zemlji ima proizvoda koje su više prepoznali kupci u nekim drugim zemljama nego što smo to mi, pa rečenica da ono što je strano je “uvijek” bolje i više nego dobro opisuje ljude sa ovih prostora iako to u većini slučajeva nema veze sa stvarnošću.

Zaista ne znam zbog čega sami sebe sabotiramo i potcjenjujemo svoje, dok nas drugi hvale, ali mi se ipak čini da se to počelo polako mijenjati.

Krenuću od sebe. Nekada prije nije mi bilo važno ko proizvodi neki artikl koji koristim, ali sam i sama posljednjih godina više počela obraćati pažnju na to da u mojim kolicima i u mojoj kući bude što više domaćih proizvoda. Mislim da nisam jedina u tome i da je nas koji smo za podršku domaćoj privredi i poljoprivredi sve više. Možda su tome upravo pomogle zanimljive reklame i poruke koju Udruženje Kupujmo i koristimo domaće prikazuje posljednjih godina.

Vratiću se kratko na početak ovog teksta i podsjetiti na reklamu kojoj je cilj da osvijesti ljude, a osvijestila se, izgleda, i Vlada Federacije BiH, koja je na nedavno održanoj sjednici podržala ovo udruženje i njegovu kampanju. Prepoznali su i oni važnost kupovine domaćih proizvoda, a nadam se da neće na tome samo ostati i da će u narednom periodu uraditi i nešto konkretnije kako bi pomogli razvoju ekonomije naše zemlje. Ne očekuje se to samo od Vlade Federacije BiH nego i od svih ostalih nivoa vlasti cijele nam države.

Posebno je to možda važno nakon što je domaća privreda dodatno ugrožena stupanjem na snagu adaptiranog SSP-a od 1. februara, od kada je za brojne proizvode koji nam dolaze iz zemalja Evropske unije ukinuto plaćanje carine. Rezultiralo je to, kako je rečeno neki dan na predstavljanju rezultata vanjskotrgovinske razmjene BiH sa svijetom za prva tri mjeseca, time da je u tom periodu prilično povećan uvoz u našu zemlju.

Iz Vanjskotrgovinske komore BiH kažu, pak, da će se pravi rezultati i prave posljedice znati tek kada budu imali polugodišnji izvještaj. Upozoravali su i privrednici i poljoprivrednici na ovo i prije nego je na snagu stupio adaptirani SSP i tražili su da im se nekako pomogne da njihove proizvodnje ne budu ugrožene, ali su ih vlasti uvjeravale da posljedice neće biti velike.

Već sada vidimo da će posljedica biti, a kolike će tačno biti, kako rekoše i iz Vanjskotrgovinske komore BiH, znaćemo vrlo brzo. Nadam se samo da neće biti prekasno da se reaguje, ali i da će biti onih koji će zaista reagovati. A do tada možemo reagovati makar mi, a kako drugačije nego tako što ćemo kupovati domaće proizvode, proizvedene na domaćem poljoprivrednom zemljištu i u domaćim firmama, a samim tim pomažemo i sebi, stvarajući bolje preduslove za zapošljavanje i opstanak u ovim teškim vremenima.

Minela PAMUK, Oslobođenje