Bosanka Dženita Abaza: Od izbjeglice do gradonačelnice najboljeg turističkog grada u Švedskoj

Bosanka Dženita Abaza: Od izbjeglice do gradonačelnice najboljeg turističkog grada u Švedskoj

Dženita Abaza, koja je kao izbjeglica došla u Kalmar, na čelu je ovog grada, koji je treći put zaredom proglašen najboljim ljetnim odredištem u Švedskoj.

Dženita Abaza s porodicom je iz ratnog Sarajeva pobjegla na Korčulu, gdje je s drugim izbjeglicama provela godinu dana u kolektivnom smještaju u hotelu u kojem je kao dijete ljetovala. Kako se rat razbuktavao, misleći na svoju djecu i njihovu budućnost, u junu 1993. otišli su u Švedsku, gdje su, kao i mnoge izbjeglice, bez posla i znanja jezika počeli ponovo graditi život.

Dvadeset godina nakon toga izabrana je za gradonačelnicu Kalmara, nekadašnjeg skandinavskog kraljevskog grada na Baltičkom moru, koji je već treću godinu zaredom proglašen najboljim ljetnim turističkim odredištem u Švedskoj.

Vodstvo nad gradom od 70.000 stanovnika, s najbolje očuvanim renesansnim dvorcem u sjevernoj Evropi, u kojem se gotovo svaki dan održava neki kulturni ili sportski događaj, dijeli s još jednim kolegom, ističe Abaza na početku razgovora.

“Po švedskom sistemu, to gradonačelničko mjesto je podijeljeno. Kolega je zadužen za izgradnju grada i saradnju s privrednicima, a ja za socijalna pitanja, pitanja obrazovanja, tržista rada i integraciju. To je jako širok i vrlo zahtjevan resor”, objašnjava ova rođena Goraždanka, koja je u Kalmaru počela živjeti 1994. godine, kao 30-godišnja izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.

Švedski jezik, dodaje, bio je težak i trebalo joj je nekoliko godina da ga savlada. U međuvremenu je, zajedno s drugim izbjeglicama, osnovala udruženje posredstvom kojeg su pravili izložbe i koncerte, pokušavajući približiti bh. kulturu ljudima koji su ih primili u svoju zemlju.

“Prvi susret sa Švedskom bio je nestvaran. Bio je juni i vrijeme kada je ova zemlja najljepša. Polja šećerne repe bila su procvjetala i u žutoj boji, sve je mirisalo i bilo tako čisto i umiveno. Ljudi su bili ljubazni i imali su konstantno osmijeh na licu. Toga se dobro sjećam. To mi je tada jedino i bilo potrebno. Lijepa riječ i mogućnost da živim život dostojan čovjeka. Zemlja gdje vladaju red, rad i mir”, prisjeća se prvih utisaka poslije rata i kolektivnog izbjegličkog smještaja.

Već nepunu godinu nakon toga dobila je posao u općini Kalmar, gdje je radila na projektu pomoći izbjeglicama, koji je, kaže, dobio mnoge nagrade i bio primjer i pokazatelj drugim gradovima kako se radi na uspješnoj integraciji useljenika.

‘Šveđani bili u šoku kada su posjetili BiH’

U politiku je ušla 1999. godine nakon što je organizirala putovanje u Bosnu i Hercegovinu za političare iz Švedske. Ta posjeta, prisjeća se, bila je šok za Šveđane, koji su to jako emocionalno doživjeli.

“Mi smo, zapravo, otišli kako bismo ispitali postoje li uslovi za održiv povratak u Bosnu i Hercegovinu, a Šveđani su izdvojili određena sredstva za tu svrhu. Obišli smo Bosansku Gradišku, Prijedor, Banju Luku, Sarajevo… Međutim, švedski političari bili su u šoku kada su vidjeli šta se dešava. To je bila situacija gdje su ljudi, naprimjer u Banjoj Luci, kucali na vrata i molili da uđu u svoje, onda bi u svojoj kući sjedili s nepoznatim ljudima koji su se tu uselili. Sve su pratili i švedski novinari, a Šveđani su to emotivno doživjeli, maltene su plakali. Kada smo se vratili, sredstva su umjesto na povratak preusmjerili na integraciju izbjeglica.”

Upravo su se bosanskohercegovački građani u Švedskoj i Norveškoj najbolje i najbrže integrirali od svih useljenika, kaže Abaza.

“Razlog za to je visok stepen obrazovanja, brza odluka da ćemo ostati živjeti u Švedskoj, kao i evropski način života koji smo živjeli prije dolaska ovamo, ali smo, prije svega, bili vrijedni. Izbjeglice koje sada primamo imaju iste i još bolje uslove za etabliranje u švedsko društvo, a Švedska treba kvalifikovanu radnu snagu u svim oblastima, što znači da tržište rada treba sve do jednog.”

Nakon putovanja u Bosnu i Hercegovinu Abaza je dobila poziv tadašnje gradonačelnice Kalmara, koja joj ponudila mjesto na izbornoj listi socijaldemokrata. Tako je uspjela ući u gradski parlament. Politika ju je tada, kaže, fascinirala i postala dio njenog života.

“Prelijepo je biti dio jednog takvog demokratskog procesa. Poslije izbora 2010, godine vodila sam jedan resor, a pred zadnje izbore dobila ponudu da se kandidujem za gradonačelnika. Politika je već uveliko postala dio mog života, tako da se nisam dvoumila. Imala sam i protukandidata, ali na godišnjoj skupštini socijaldemokrata većinom glasova dobila sam povjerenje svojih političkih kolega i u oktobru 2014. godine uselila u Gradsku vijećnicu.”

Spasili grad od krize

Grad na čijem je čelu upoređuje s Dubrovnikom. Znamenitost Kalmara jest i da je to univerzitetski centar te da je mostom dugim sedam kilometara povezan s jednim otokom. Ove godine građani Švedske ponovo su ga izabrali za najljepše turističko odredište.

Abaza objašnjava da iza toga stoji jako mnogo rada i politička volja, koja je uspjela spasiti grad od ekonomske krize nakon što su se sve fabrike zatvorile.

“Do 2006. godine Kalmar je bio industrijski grad. Poslije ekonomske i globalne krize skoro su se sve fabrike zatvorile, a mi smo se brzo preusmjerili na trgovinu, etablirali koncern IKEA, intenzivno radili na razvoju turizma i preživjeli krizu. Od 365 dana u godini 300 dana imamo kulturna i sportska dešavanja. Većina njih namijenjena je našim građanima i turistima i mnoga su besplatna i svima dostupna. U budžetu izdvojimo sredstva i nađemo sponzore, što na kraju godine rezultira velikim brojem noćenja i lijepim prihodima u hotelima, restoranima i trgovinama. Nominirani smo i za najbolje gradsko jezgro i najbolji studentski grad.”

Politika u Švedskoj, kaže, ipak je znatno drugačija od one u Bosni i Hercegovini.

“Politički aparat u Bosni i Hercegovini komplikovan je, ogroman i skup. U lokalnim zajednicama u Švedskoj brinu se o starijim ljudima, izbjeglicama, nema nezbrinutih životinja na ulicama, sve je prilagođeno porodici, majke i očevi dijele porodiljsko bolovanje, što je veliki korak u borbi za ravnopravnost žena.”

Zbog toga je i sama, kaže, vrlo rano donijela odluku da se neće vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Ipak, zajedno s bh. dijasporom, aktivno radi na sklapanju privrednih odnosa između Bosne i Hercegovine i Švedske te organiziranju prikupljanja pomoći za one kojima je to potrebno.

“Danas je jako puno nas iz Bosne i Hercegpvine koji smo aktivni u privrednom, kulturnom i političkom životu ove zemlje. Većina naših ljudi radi u svojoj struci i vrlo su cijenjeni. Borili smo se kao lavovi da nešto napravimo od naših života”, ističe Abaza.

Tako je i sama, ne znajući švedski jezik ni ljude Kalmara, došla na čelo grada u kojem sada pomaže onima koji počinju ponovo graditi svoje živote, kao što je ona nekada bježeći iz ratnog Sarajeva.

Izvor: Al Jazeera

Previous Njemica Rosina Kaiser - redovno posjećuje Visoko i već godinama dovodi turiste u Bosansku dolinu piramida
Next Za Marš mira do danas prijavljeno 2.500 osoba iz cijelog svijeta: Očekuje se učešće više od 5.000

You might also like

INTERVJU

Izumi Bosanca u Australiji pomjeraju granice nauke

Univerzitetski profesor Edhem Čustović je izumio uređaj čiji je cilj smanjiti broj mrtvorođene djece u Australiji. Inženjera Edhema (Eddie) Čustovića (31), koji je zbog ratnih dešavanja prije 20 godina napustio

SPORT

Ibišević: Gol protiv Litvanije u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine najdraži u karijeri

Njegov bosanskohercegovački nadimak „Vedator“ odjekuje na utakmicama berlinske“Herthe“ jednako kao i na onim bh. reprezentacije. Vedad Ibišević u Berlinu doživljava vrhunac svoje karijere. Brada, nešto duža od tri dana, kratko

NAŠI LJUDI

Vedrana Bolić-Barić: Najmlađi doktor medicine u Švedskoj

Sjećam se, kada sam prvi put srela moju najbolju prijateljicu. To je bilo jedne hladne zime, godine 1994. Živjeli smo u naselju Charlottenborg, u gradiću po imenu Motala, smještenom na