Opomena i sjećanje: Četnička iživljavanja kroz masovna silovanja

Monstruozni srpski zločini u Foči…

Četnički teror u Foči po svojim zvjerstvima nadmašio je najbolesniju ljudsku maštu. Naročito kad je riječ o masovim silovanjima u posebnim logorima gde su se nad ženama i djecom iživljavale bradate i pijane srpske patriote. O tome šta se po Foči dešavalo, jedna od žrtava svjedočila je nekoliko godina kasnije:

„Osmi dan su nas odveli u “Partizan” kamionom. Tu sam bila nešto više od mjesec dana. Svako veče su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 žena, djece i staraca. Više puta je bilo da nas po tri-četiri žene izvedu, i u istoj prostoriji siluju i to po njih više, po 20-30 ih je znalo biti. Tako je bilo sve vrijeme, svako veče su nas odvodili na silovanje i više njih bi silovali istu ženu ili djevojku…“

ISPOVIJEST: U logoru za žene “Partizan”, u Foči, bila sam zatočena od jula do avgusta 1992. godine. U julu 1992. godine u pet sati ujutro četnici su napali naše selo oko desetak kilometara daleko od Foče. Vidjela sam da je bilo punih pet autobusa četnika, svi u šarenim odijelima, neki sa pokrivenim licima, neki sa maskama, samo se oči vide, a drugi sa crnim trakama preko čela, neki sa rukavicama bez prstiju, neki sa bijelim, a neki sa crvenim trakama. Opkolili su selo, pucnjava je počela sa svih strana. Dok smo bježali, već je troje, četvero kod bajti bilo mrtvo, I. Č. star oko 40 godina, S. K. star oko 37-38 godina, F. O. stara oko 24 godine, nosila je na leđima dijete od dve godine (dijete je ranjeno). Bilo je još puno ranjenih.

Presjekli su nam put i mi nismo imali izlaza. Moj muž i naš sin od deset godina ostali su u šumi, a ja sam sa drugom grupom opkoljena. Tu su nas odmah počeli tući i maltretirati i ubili su devet ljudi (sve civili). Ubistvo su izvršili tako što su iz grupe nas žene i djecu odvojili na jednu livadu, a muškarce sve na drugu stranu. Poredali su ih u stroj i iz blizine od oko dve metra pucali u njih. To je bila velika grupa četnika, ispred koje je njih desetak u streljačkom stroju pucalo na muškarce i tako ih pobili.

Čula sam lično kad je naredbu dao Z., vojvoda iz Miljevine. Prvo je rekao: “Na stranu žene i djeca, na stranu muškarci”. Kada smo bili odvojeni na tri metra, rekao je: “Ubijajte muškarce”. Utom je zapucalo, mi smo pomagale, vidjela sam kako muškarci pogođeni padaju, a onda su nas potjerali u neke barake radilišta hidrocentrale Buk Bijela. Tu su nas poredali da nas pobiju na jednu obalu Drine, a S. je zavikao: “Nemojte žene i djecu, nisu krivi”. Onda su nas počeli voditi u barake i odmah sve redom žene i djecu žensku – djevojčice, silovati. Najmlađe su bile E. stara 15 godina, D. stara 16 godina, D. stara 15 godina, S. stara 22 godine, Z. stara 22 godine. Ostalo su bile udate žene.

Mene je tu u baraci silovao neki Crnogorac prilikom kobajagi ispitivanja. Također su u baraci silovali još sedam žena. Tog istog jula 1992 godine navečer su nas potrpali i doveli u SŠC u Aladži. To je škola i ja sam sa još oko 50, sve žena i djece, bila u učionici na II spratu od stubišta prva vrata lijevo. Meni je T. oduzeo minđuše, udarajući me nogom. To isto veče počela su i masovna silovanja. To je trajalo od prvog dana do zanjeg dana, svako veče. Dolazile su u noći grupe četnika i odvodili po tri, četri, po dvije, kako kad, nekad dignu sve. U kombi nas potrpaju kao ovce i vode po kućama, stanovima, izgorjelim kućama i tu vrše silovanje, maltretiranja, tuku nas.

Jedno veče su me silovali dok sam znala brojati, njih 10, a poslije sam se onesvijestila i u polubunilu sam osjećala da me fizički zlostavljaju i siluju, polijevali su me vodom i rakijom. To veče, iz sale Partizan odveo me je Dragoljub Kunarac Žaga u neku izgorjelu kuću pod Musalom i on me je prvi silovao pred njih oko 15 srpskih vojnika. Kad je završio rekao je Z.: “Ajde, šta ti čekaš?”. Tako je bila redaljka i ja sam brojala do njih 10, a poslije sam se onesvijestila. Svi su me udarali puškom, a najviše Dragoljub Kunarac, govorio mi je da ću rađati Srbe, da neću više rađati Muslimane.

Osmi dan su nas odveli u “Partizan” kamionom. Tu sam bila nešto više od mjesec dana. Svako veče su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 žena, djece i staraca. Više puta je bilo da nas po tri-četiri žene izvedu, i u istoj prostoriji siluju i to po njih više, po 20-30 ih je znalo biti. Tako je bilo sve vrijeme, svako veče su nas odvodili na silovanje i više njih bi silovali istu ženu ili djevojku. U „Partizanu“ su silovane: M., B., D., sestra joj E. (16 godina), S. S., Z. Z., a H. H. (staru 47 godina) silovali su nasred sale “Partizan” pred svima i to kada su nas mlađe odveli, a nju našli među ostalim u sali. Rekli su: “Neka i ona zna na leđima ležat”. To je bila grupa od šest četnika, dva su se na njoj izmjenjivala. Djeca i starci su gledali kako je plakala i otimala se. Vidjela je i moja kći, koja je tu bila, a mene su odveli na silovanje. Sve ovo vrijeme dvoje djece bilo je sa mnom u logoru i vidjeli su šta se radi. Nekada su me vraćali sa silovanja ujutro, nekada u podne svu pretučenu, crnu, da me nisu prepoznale žene na vratima. Djeca su plakala, pomagala, poslije su i djecu fizički maltretirali, a među njima i mog sina.

Tako su i kćerku u avgustu 1992. godine odveli kod SUP-a u neku kuću. Bilo ih je četiri-pet. Kada su mene vratili sa silovanja, zapomagala sam gdje mi je dijete. Tada mi je čuvar logora – komšija pomogao i spasio je. Nakon pola sata su je vratili. Pričala mi je da su htjeli silovati, ali H. ju je uspio spasiti.

Nas devet, kada smo došle u Novi Pazar, odmah smo otišle doktoru  i trudne su bile: G. G., Z., P. P., B. B., Č. Č., A. A. i sve su u Novom Pazaru očišćene kod privatnog ljekara. Ja nisam bila trudna, ali sam teško oštećenog zdravlja. (Izvod iz izjave broj 10824/96 – Foča).

(enovine/mb)

Previous Kadetska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine osvojila zlato na EYOF-u
Next Zmajevi protiv Litvanije od 18:00 sati idu po prvu medalju

You might also like

AGRESIJA|GENOCID|ZLOČINI

Jan Doršner – sjećanje na poginulog heroja odbrane (Video)

Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, sarajevska mladost dala je ogroman doprinos. Jedan od njih, Jan Doršner izgubio je život u opkoljenom Sarajevu 1992. godine. Bio je svestrani sportista –

NAŠI DANI

Potresne fotografije iz Komemorativnog centra: Štramplice, čarapice i patikice ubijenih zvorničkih mališana

U Komemorativnom centru u Tuzli danas je Zijo Ribić iz Skočića kod Zvornika, identificirao svoje tri sestre, četverogodišnju Almasu, petogodišnju Suvadu i sedmogodišnju Zijadu, koje su pronađene u masovnoj grobnici

BLOG

SRĐAN ŠUŠNICA: REPUBLIKA SRPSKA – PRIMJER USPJEŠNOG GENOCIDA

Piše: Srđan Šušnica   20 godina od Dejtona Dvadeset godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma lagano blijede sjećanja na sve monstruoznosti rata, beogradske agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. Po