Mladalački duh Ajke-hanume Lokmić u 103. godini

Mladalački duh Ajke-hanume Lokmić u 103. godini

Niko joj ne bi dao ni 80 godina, a kamoli 103, koliko ima Ajka-hanuma Lokmić koja decenijama već živi na sarajevskom Vratniku.

Njeno lice je bijelo, svijetlo, s tek ponekom pjegom, sama se kreće, ali je ipak sigurnija kada je pridrže njena djeca Zumreta i Zineta, Nurudin i Šemsudin… O Ajkinom mladalačkom duhu najviše govori vedri glas ove žene koja je uvijek voljela i našaliti se, i zapjevati, i zaigrati.

A u trećoj godini ostade siroče, pa je i nju, sestre joj i braću odgajao najstariji im brat Ibrahim, kojeg vidimo na staroj slici kako sjedi na minderu zajedno sa suprugom Vezirkom, u musafirskoj sobi ukrašenoj vezom, s motivima na kojima su paunovi i šare bosanskih ćilima.

U vrijeme Ajkinog djetinjstva, u rodnom joj Bosanskom Šamcu, gotovo je svaka kuća u dvorištu imala makar po jednog pauna, koji bi ponosno šetao šireći krila. Kao da je pitao: ima li neko ljepši od mene?

Ajka nije išla u školu, samo u mejtef: “Takvo je vrijeme bilo. Ali, ja sam naučila čitati i pisati”, priča starica, koja se sa Nurijom, budućim suprugom, zabavljala tri godine.

Kako su ašikovali? Stajali bi, on se jedne, ona s druge strane izrezbarene drvene pregrade.

“Nisam mu se nikad ni primakla niti je on mene taknuo. A kad bi se cure u kolo uhvatile, nisu hvatale ruku momka, nego maramice. Danas se ljube na ulici i nije ih stid”, smije se Ajka, koja još nije zaboravila zabave u Gajretovim prostorijama.

Kao i druge žene, nosila je van kuće zar i valu.

Ajka nam priča i o tome kako su se žene iz njene mahale nekad veselile.

 

“Bio je hladnjak u našoj bašti, kone bi se okupile, zovnule bismo harmonikaša ili bismo uzele def i malu harmoniku… Danas su mahale puste”, sa sjetom kazuje hanuma, koja je i plela i heklala i tkala i kerala.

Prvi svjetski rat slabo pamti, u Drugom je dvojicu braće izgubila,(jedan ostade vječno ležati na Sutjesci), a u posljednjem je jedva pobjegla s Grbavice. Puno se tada sekirala zbog sina kojeg zamalo ne odvede zločinac Batko.

I, eto, dan za danom prolazi. A šta je život? Pjesnik kaže: nekad čaša puna suza, nekad puna smijeha.

Ajka hanuma Lokmić pusti glas: “Moj sokole pitomi/nemoj mi se divljati, doće vrijeme, sokole,/ i ti ćeš se kajati, pa ćeš doći, sokole, /pod moj prozor plakati, ja ću ti se, sokole/sa prozora smijati/ja te neću, sokole/tvoje suze hajati…”

Ako ovi stihovi zainteresuju nekog etnomuzikologa, onda će ovaj imati jedinstvenu priliku da zabilježi i druge nepoznate melodije i riječi raznih pjesama, pa i poskočica iz prijeka, s onu stranu Save, što su sa slavonskih nizina odzvanjale nekada čak do avlije Bešlagića. U njoj je mala Ajka krajičkom uha slušala priče o dalekim precima, a njen vedri duh eto 103 godine pretrčava od Bosanskog Šamca do Vratnika i nazad, uveseljava sve okolo sebe osmijehom djevojčice.

 

Izvor: Oslobođenje

Previous Na današnji dan, 6. avgusta '95 probijena je blokada i oslobođen Bihać koji je pod opsadom bio 1201 dan
Next Sead Kolašinac oduševljava ljubitelje fudbala u Engleskoj (Video)

You might also like

ŽIVOT

Hadžija Ibrahim iz Luke kod Konjica: Svakog petka opremi Dorata pa na džumu

Ono što je za mnoge od nas automobil, za hadžiju Ibrahima Mujana iz Luke kod Konjica je njegov konj po imenu Dorat. Ibro nema vozačku. Nikada mu i nije trebala,

ŽIVOT

Doktorica iz Njemačke živi i radi u našoj zemlji: Narod Bosne i Hercegovine vrlo je ljubazan; U Njemačkoj strancima nije tako lahko

U Bosni i Hercegovini živi nekoliko hiljada stranih državljanki koje su zbog karijere i ljubavi napustile svoje domovine. U ovom broju Stava donosimo priču o Njemici Grit Kirsten Sarić, uspješnoj

ŽIVOT

Dječaku Jasminu koji je želio kozu umjesto bicikla ispunila se želja: Presretan sam

“Mene vala ne zanimaju ni bicikla, ni ništa. Ja volim koze jer od njih imam mlijeka svakog jutra, od bicikla nemam nikakve koristi”, bile su riječi 16-godišnjeg Jasmina Hačkčića iz